Čega se bojimo?

0
Share Button

Strah, genetski programirana reakcija na prijeteći neugodan podražaj. Straha se bojimo, od straha bježimo, strah potiskujemo, od istog straha stradamo.

U svom pozitivnom predznaku  strah je pozitivna reakcija. Njegova prisutnost potiče lučenje hormona, koji nam omogućuju brzu reakciju na taj neugodni ili bolni stimulus. No, isto tako on nam može i naštetiti, posebno ukoliko ga sami predviđamo, s njime živimo i sami prizivamo i potenciramo događaj ili doživljaj koji nas plaši. Isti nas tada koči u postizanju određenih životnih ciljeva, te nam onemogućuje i kvari normalan životni balans. Koliko god ponekad mislili da smo ga uspjeli prevladati, u trenutku kad nam je organizam najslabiji on se ponovno pojavi bez obzira što ne postoji nikakva okolnost koja bi se mogla povezati uz njega.

Kada bih vas pitala čega se u danom trenutku bojite što biste  mi odgovorili…
E pa evo nekoliko najčešćih strahova koji neke od nas svakodnevno prate.

strahovi002

Strah od bolesti

Sklonost umišljanju bolesti, odnosno hipohondrija, poznata je još odavno. Opisao ju je još otac moderne medicine, grčki liječnik Hipokrat.

Sam izraz potječe od grčke riječi hipohondros, a označava mjesto ispod rebara gdje se „nalazila“ žlijezda za koju se mislilo da uzrokuje umišljanje bolesti.

Umišljanje simptoma od strane hipohondra može biti toliko intenzivno da se zaista isti mogu u trenutku doživljaja i pojaviti, te  prouzrokovati pravi panični napadaj. Nakon što ih se od strane zdravstvenih radnika umiri i dokaže o nepostojanju bolesti, isto će ih samo kratkotrajno umiriti ali strahovi od istog ili nečeg drugog će se vratiti. Ponekad se ne radi o čistom umišljanju bolesti, već samo strahu od nečeg s čime smo se već susreli osobno ili u krugu osoba oko nas. Kako bi smo to prevladali potrebno je vježbati snagu vlastitog uma i postići makar priličnu psihičku ravnotežu koja neće dopustiti umu da pod utjecajem psihičke slabosti padne pod stanje umišljanja.

U svakodnevnom radu s pacijentima, koji boluju od nekih bolesti ili ju nemaju ali se iste plaše, sa potpunom sigurnošću mogu tvrditi koliko je bitan razgovor i poseban pristup takvim ljudima. Općenito smatram da najveći postotak izliječena proizlazi iz utjehe i dokazivanja da stvari uistinu nisu takve te da, ukoliko se bolest i  pojavi, postoji lijek koji će znatno popraviti stanje.

strahovi001c

Strah od novog

Svatko od nas barem je 3 puta u životu osjetio ovaj strah. Kao mali…dolazak u školu… prvi radni dan… promjena posla…mjesta stanovanja.. a zašto sve to…? odgovor je radi nepredvidljivosti! Ne znamo što nas čeka, kakvi osjećaji, možda nelagoda, neugoda… mozak radi jače, sva osjetila su uključena i napetost koja nam se stvara mijenja nas i uzrokuje strah.
Ovakav strah nestaje s vremenom sam od sebe, nekome prije, nekome kasnije… čim se prilagodimo i shvatimo da je i drugima oko nas slično i krenemo upoznavati ono nepoznato i novo što nas okružuje.
Mogla bih navesti i pričati o još mnogo strahova s kojima se susrećem osobno ili preko ljudi s kojima sam u kontaktu. Strah od samoće, strah za zdravlje bližnjih, strah od neuspjeha… i još mnogi sitni strahovi koji su dio svakodnevnice svakoga od nas. Ukoliko nam je život ispunjen, ukoliko imamo previše obveza, oni nam samo ponekad prolete kroz glavu, ali ukoliko imamo previše vremena za razmišljanje spopadnu  i ne puštaju dok se ne pojavi neka obveza, prioritet koji će ih pregaziti.

Koji god strah nas obuzeo, bitno je da sačuvamo bistrinu uma i pametnim razmišljanjem pokušamo biti sam svoj psiholog. Pričajmo o njima, suočimo se i prikažimo ih kao mušice koje nas ponekad malo smetaju ali ne uspiju omesti u velikim planovima. Recimo sami sebi: Sve što će mi život dati pokušat ću promijeniti na najbolje, ali i ono što ne mogu prihvaćam!

 

 

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Odjek Ramonesa

I malo ljudi može stvoriti gužvu ukoliko s pozornice praši Blitzkrieg Bop uz evergreen zvuk Ramonesa. Iako su dan prije doslovno rasturili u Beogradu, više zbog ...