Rađanje kulta – Znanstvena Fantastika

0
Share Button

Prije dvjestotinjak godina, dvoje darovitih pisca utrli su put novom žanru i dopustili nam sanjati o budućnosti i svijetu u kojem će nam nova tehnološka dostignuća oplemeniti ili barem olakšati život. Novi žanr pratio je realan napredak tehnologije iako zapravo, tek mi danas, umjesto njih proživljavamo taj vrli novi tehnološki svijet.  Sve više i potpuno ovisni o stvarima koje su u njihovo vrijeme bila tek plod neobuzdane mašte.

U vrijeme kada je mlada spisateljica Marry Shelley napisala svoj najpoznatiji roman Moderni Prometej, ili kako ga danas  bolje poznajemo pod imenom Frankenstein, ljudski rod ulazio je u novo doba. Doba velikih znanstvenih dostignuća i prvu Industrijsku revoluciju baziranu na snazi pare i parnih strojeva.
Genijalna ideja o oživljavanju i povratku nežive tvari u život i danas nam je pomalo bizarna, ali zapravo i nimalo strana sjetimo li se defibliratora koji svakodnevno koriste današnji liječnici ne bi li vratili u život pacijente i ponovo potakli rad njihova srca.
Za to im doduše nije potreban cijeli laboratoriji niti snaga munja i gromova, već je čitava ideja spremljena u maleni i prijenosni uređaj.
U vrijeme pisanja svog romana svijet je sve više počinjao biti ovisan o ugljenu, pokretan snagom parnih strojeva, dok je snaga električne energije bila tek intrigantna i ne baš suviše objašnjiva zabava znanstvenih entuzijasta. Pa iako su ljudi već tada poznavali bazični princip galvanskog članka i baterije, ovi danas nama neophodni spremnici električne energije koristili su se tek kao svojevrsni šok show na zabavama bogatih dokoličara. Bilo je zabavno dodirnuti spojeve jezikom i osjetiti iznenadno peckanje strujom. Nažalost od samog pronalaska pa kroz sljedećih stotinjak godina upravo je to bateriji bila uglavnom i jedina upotrebljiva svrha.

frankylab

U vrijeme dok su Alessandro Volta  i naknadno John Frederic Daniell usavršili ovaj princip rođen je i drugi veliki pisac čija će mašta nadići sve do tada poznato i zamišljeno i uz svoju prethodnicu Marry Shelly naknadno zacementirati novi žanr znanstvene fantastike.
I danas čitajući romane Juliusa Verna možemo biti fascinirani ne samo idejama već i zanimljivim opisima dizajna uređaja koje ćemo u budućnosti koristiti. Osim što se iz našeg današnjeg gledišta ta budućnost već ostvarila.  Nedvojbeno su se i očajni mornari suočeni sa strahom od njemačkih U-botova na momente sjetili kapetana Nema i njegovog Nautilusa, toliko nevjerojatne mašine u vrijeme pisanja romana, a ipak toliko zastrašujuće stvarne u vrijeme prvog i drugo svjetskog rata.
U nešto više od pola stoljeća tehnologija je toliko odmakla od prve podmornice Američke mornarice, Alligatora, korištene u građanskom ratu i postala neizbježna stvarnost modernog doba.

subssf

Pojava futurizma

Danas tehnologija napredujem  tolikom brzinom, pa nam u potrošačkom svijetu, stvari koje smo toliko željeli za prošli Božić, već sljedeći djeluju odavno zastarjele. Svake godine razmazimo se tehnološkim novitetima koji nam doslovno mijenjaju i svijest i pogleda na stvari oko nas. I znamo da ćemo već sljedeće godine koristiti stvari o kojima godinu prije nismo mogli niti maštati. Iako se radi uglavnom o malenim i površnim stvarima, opet već nekako imamo ugađaj da živimo u svojevrsnom svijetu hiperfuturizma.

A mogli bismo reći da je sve nekako počelo, tamo gdje i svi sociološki eksperimenti u zadnja dva stoljeće i započinju. A odmah nakon toga se i radijalno,  poput valova na vodi šire, prvo Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim i neizbježno nakon toga i ostatkom svijeta.
Naravno govorimo o gradu koji si je odavno priskrbio titulu glavnog grada svijeta- New Yorku.
Godina radnje- 1939. Mjesto radnje, Queens, točnije Flushing Meadows–Corona Park. Pet kvadratnih kilometara na kojima je održan veliki svjetski sajam.
Značaj ovog sajma za našu priču je upravo u tome što je ovo bio prvi sajam koji si je postavio ciljeve u prikazivanju kakav nas svijet čeka u budućnosti. Pod sloganom „Zora novog dana“ posjetitelji su mogli razgledati slikovitu atrakciju pod nazivom „The world of tomorrow „, Odnosno Svijet sutrašnjice.

worldotomorow

Ideja koja je nastala u vremenu velike depresije, imala je za cilj postaviti nadu u bolje sutra i osmisliti novu i zanimljiviju budućnost u svijetu koji se još oporavljao od prvoga svjetskog rata. A ozračje futurizma dodatno je začinio i govor Alberta Einsteina.
Na izložbi svijeta sutrašnjice, ljudi su mogli vidjeti  zamišljene gradove budućnosti,  s cestama preplavljenima  automobilima i  nebom, punim osobnih aviona.
Međutim već desetljeće poslije  dio tih vizija se ostvario, osim što su nebo iznad europskih gradova  prekrivali  bombarderi, a velike gradove budućnosti, umjesto blještavila Langova „Metropolisa“  zamijenile su ruševine europskih metropola u novom i po mnogočemu brutalnijem svjetskom ratu, koji je onom prvom „velikom“ taj epitet zamijenio tek početnim broj.

Svijet snova o boljoj budućnosti nestao je u ratnom plamenu brzinom izgaranja buktinje nacističkog ponosa; Zeppelina Hindenburg. Mirnodopska mašinerija koja je obećavala lagodan život, daleko od svjetske krize ubrzo je zamijenjena – onom ratnom. Tenkovima, avionima, pa čak i vlakovima sa ugrađenim divovskim topovima.  Baš kao i u romanima H. G. Wellsa iz tog doba. Očekivanja blistave budućnosti strahovi, ljudska želja za dominacijom i uništavanje.

Ironično, kao nikada do tada toliko sofisticirane tehnike i mehanike koja bi trebala unaprijediti život, bilo je upotrjebljeno za uništavanje ljudi. Luksuz profinjenog dizajna s kraja ere Art Decoa zamijenila je ponovno puka potreba za preživljavanjem, baš kao i dva desetljeća ranije, kada je  Britanic, sestrinski brod slavnog Titanica pretvoren iz luksuznog kruzera u ploveću ratnu bolnicu.

hidemburgpamen

Zavoljeti bombu

Veliko svjetsko stratište i nevjerojatnu utrku u razvoju tehnologije uništavanja prekinule su dvije bombe, strašnije od svih dotadašnjih. A njihov  je zastrašujući oblak nad Japanom  gurnuo u sjenu i okaljao  čak i genijalnost Alberta Einsteina.
Kako prestati brinuti i zavoljeti bombu, postala je glavna misao pop kulture američkog zlatnog doba, a ujedno i začetak nove hladnoratovske ere…
Zapravo prvog pravog doba od početka industrijske revolucije u kojem je znanstveno fantastična fikcija prerasla početne okvire neogotičkog romantizma iz doba Mary Shelley  i materijalizirala se u strah od novog industrijskog doba.
Amerikanci su vrlo brzo prihvatili obje strane novog tehnološkog poretka. Ujedno su strahovali i svakodnevno vježbali postupke u slučaju atomskog napada  gomilajući nuklearne silose i gradeći atomska skloništa,  a na drugoj strani obožavali opasne novotarije poput mikrovalnih pećnica.

bikinibomb

Nuklearna opasnost postala je toliko stvarna da je prožela potpuno pop kulturu. Eksplozivno sexy maleni kupači kostimi nazivali su se Bikinijima, po otočju na kojem su SAD testirali svoje atomsko oružje, a stripovi, filmovi i ostala pulp fikcija punila se beskrajnim pričama o ljudima i životinjama pod djelovanjem radijacije. Veliki mravi, japanska Godzila, pa čak i početkom šezdeseti, dječak kojeg je ugrizao „radioaktivni pauk“ postaje simbol New Yorka u liku Spidermena.
Glad za maštom svijeta sutrašnjice rezultirao se u bezbrojnim stripovima, časopisima, knjigama i novelama, uglavnom lakim štivom koje je opisivalo što nas očekuju u doglednoj budućnosti, negdje na prelasku u novo tisućljeće.

Znanstvena fantastika napustila je svijet pare, mašina i elektriciteta i zagazila u novo, atomsko doba…

 

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

INFOgamer 2016.

Ovogodišnji InfoGamer ponudio je ponovo onaj željeni ugođaj koji svake godine iščekujemo još od slavnih dana Info sajma.   VIDEO: Dio atmosfere s prvog dana ...