Treba li nam biti pametan i sat na ruci?!

0
Share Button

Genijalni vojni i industrijski izumi, nakon drugog svjetskog rata našli su svoj put ka našim kućanstvima i pokrenuli mit o američkom zlatnom dobu. Sedamdeset godina nakon prvog pop-kulturnog “gađeta”, proizvođači pametnih telefona predvođeni Apple-om nam žele nam istu ideju prodati kao „svoju genijalnu inovaciju“

Davne 1964. godine, nakon straha od ruske prevlasti uzrokovane intervalnim pištanjem Sputnjika– prvog umjetnog satelita, Amerikanci su napokon stupili nogom na Mjesec. Doduše ne ispaljeni pomoću divovskog topa kako je to zamišljao Jules Verne. Ali i nikako glamurozno kako su to predviđali mediji zabave prije, a niti poslije.  Nažalost, skupocjeni izlet na Zemljin prirodni satelit nije doveo i do masovne migracija stanovništva u zamišljene futurističke – svemirske gradove.  Nažalost i cjelokupna inicijativa, nakon minulih je desetljeća jednostavno usahnula, samim time što je usahnula utrka u naoružanju izazvana hladnim ratom između SSSR i USA. Pa i do te mjere da neki i s razlogom dvoje jesmo li uopće ikada i bili tamo. Ili je sve bio tek show u nekom skupom hollwoodskom studiju.

Neka se predviđanja uvijek pokažu pretjeranima, a povijest nas je uči kako napredak postoji samo tamo gdje postoje i veliki financijski interesi, koji onda neupitno migriraju u one  – ratne.
A kako mjesec nikada nije imao atmosferu, niti je bio nastanjen prethistorijskim životinjama, očito nema niti nalazišta nafte.

manonthe-moon

Stoga se moramo zadovoljiti malim stvarima.  Od tridesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća oduševljavale su nas nevjerojatne futurističke stvari koje smo napokon mogli posjedovati. Sitnice koje su obilježile američki poslijeratni bum optimizma u dobu poznatom kao „Golden Age“. Genijalne novotarije poput najlonskih čarapa ili plastike, ali i usisivača, frižidera, tostera i već spomenute mikrovalne pećnice. Kuhinjskog dragulja koji je  također sasvim slučajno nastao. I to kao ratni eksperiment pri istraživanju zračenja radara.

Danas te stvari uzimamo zdravo za gotovo, ali tada se, na doduše velika vrata u naš život ugurao i prvi „gađet“.
Električna naprava konstruirana isključivo radi zabave. Radio.

dicktracystamp

Dick Tracy i njegov bežični dvosmjerni radio komunikator

Gađeterija
Radio je odigrao ulogu jedne od prvih cigli u konstrukciji naše svijesti o svijetu kao globalnog sela.
Spoj znanja o telefonu, eklektičnoj struji i magnetnoj indukciji, uz želju da se učinkovito omogući daljinski prijenos podataka i energije  rezultirao je nusproduktom. Uređajem koji je mogao na daljinu slati i primati magnetne impulse i uspostaviti bežičnu komunikaciju. Mladi znanstvenik Nikola Tesla nije bio potpuno zadovoljan svojim ograničenim  pronalaskom. Želja mi je bila postići više. Stoga je nusprodukte svoga izuma pokazao mladom kolegi Marconiju. Ustvrdivši naravno, da to i nije zapravo ono što želi postići i da su mu očekivanja vezana uz bežični prijenos energije i golemih količina informacija puno veća od tek prijenosa magnetnog signala i zvuka.

Da, Tesla je imao na umu televiziju i multimediju još u vrijeme kada je sama ideja djelovala kao blebetanje luđaka. A, kako je u pred električno doba ljudima to bilo teško objasniti i predočiti, upravo tako su ga i doživljavali.

 

marcony

Zadovoljni smiješak Marconia koji se obogatio pretvorivši tuđi izum u vlastiti „bežični telegraf“

Kao što su to i prije  i poslije radili i  Thomas Edison i Steve Jobs,  dakako niti mladi i poduzetni Guglielmo Marconi nije imao problema prisvojiti si  tuđe, odnosno Tesline ideje.  Uspješno poslavši signal preko Atlantskog oceana, na bazi Teslinih zasluga priskrbio si je  i Nobelovu nagradu.
Tesla je s druge strane, ekscentričan i samozatajan i sam postajao izvor mašte brojnih pisaca, ali naknadno i filmskih redatelja.  Bez obzira što nam je na neki način doslovno podario temelje baš svega što danas imamo, tom „spooky“ mitu uvjetovala je djelomično Edisonova propaganda usmjerena protiv Tesle ali i prijateljstvo sa popularnim američkim književnikom.
Naime novinski napisi o Nikoli Tesli i njegovim izumima bili su toliko fantastični i nadasve nadrealni tadašnjim čitateljima, do te mjere da su ga zapravo smatrali plodom mašte spomenutog mu prijatelja – Marka Twaina.

Filmovi snimani po predlošku gotičkog romana Marry Shelley, portretirajući „ludog“ znanstvenika, Dr. Frankensteina, zapravo su svoj Hollywoodski  lajtmotiv pronalazili upravo u Tesli, okruženim munjama i električnim izbojima u svome laboratoriju.

 

teslatwain

Mark Twain u laboratoriju Nikole Tesle

Tesla je već tada nastojao  omogućiti slobodnu i bežičnu distribuciju energije. Problem je bio u tome da je previše investitora bilo protiv, uglavnom zbog straha da će im to uništiti postojeću distribuciju energenata, a da se uz Teslino čudo jednostavno neće moći naplatiti.
Taj strah i prezir u konačnici je rezultirao i velikim požarom i konačnim krahom izgradnje Teslina tornja. Da se to nije dogodilo, možemo samo zamisliti koliko bi nam život danas bio drugačiji.

Naročito uzmemo li u obzir neprestane „naftne krize, logično je kako Teslino čudo priželjkujemo poput čarolije koje će nam svijet ponovo učiti boljim. Bežični prijenos i bežično upravljanje iz Teslinih pokusa postali su ubrzo i dio znanstvene fanatastike i pop kulturne fikcije.
Mada je prosječni radio prijemnik u svojim začecima bio veličine frižidera i osvjetljavao noću sobe užarenim vakumskim lampama, u svijetu stripa već je započela era minijaturizacije.

dicktracywatch

Video napredak Tracyjeva komunikatora

Radio je postao prvi „gađet“ u vidu dvosmjernog  policijskog  (video)-radio prijemnika kojeg su detektivi mogli imati ugrađen u svoj ručni sat. Daleke 1946. godine, u svijetu stripa,  Dick Tracy bio je prvi policajac koji zbog komunikacije nije trebao bježati u najbližu telefonsku govornicu.  Koristio je uređaj koji je doslovno obilježio seriju. Uređaj o kojemu su sanjali svi klinci sve do konačne popularizacije mobitela. Skoro pola stoljeća kasnije.
Možemo ustvrditi kako su mogućnosti takvih ručnih- bežičnih komunikatora nadišli snove klinaca iz sredine prošlog stoljeća. Današnji pametni telefoni u samo sva desetljeća preobrazili su se u pravo džepno računalo kojoj je komunikacija, odnosno telefoniranje samo jedna od mogućnosti.
Stoga i nema više smisla imati ga oko zgloba ruke, koliko god Apple ima nisko mišljenje o našoj inteligenciji  i želi nam prastaru ideju prodati kao „genijalnu inovaciju“.
Ideja je dakako prastara. Iako ste krajem 40-tih godina, u realnom svijetu trebali bi sa sobom vući malenu prikolicu u slučaju da želite radio prijemnik vezati za zglob.

Danas trebate biti samo dovoljno blesavi da platite ogromnu svotu za umanjeni mobitel koji ćete nositi oko ruke.
Ali, svako ima pravo na vlastiti neukus i dokle god je to nekome zgodno, postojati će i tržište 😉

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Reptile

      Zmijolika bića mnogi drevni narodi smatrali su svojim božanstvima. Obožavali su ih i strahovali pred njima.  U raznim teorijama zavjere mi smo tek ...