Oleg Maštruko – Without People

0
Share Button

Upravo dok ovo čitate, Oleg Maštruko nalazi se usred živopisne avanture pri vrhu svijeta. Naravno Informatički „frik“ i zaljubljenik u fotografiju, Oleg nam uspijeva svakodnevno slati fotografske izvještaje s egzotičnih krajolika u sjeni Himalaja, gdje ne bi niti pretpostavili kako bi mogli susresti ljude. A kako bi otkrili što ga motivira i pokreće, porazgovarali smo s njim o njegovoj prvoj foto knjizi i mjestima koja su ljudi davno napustili…

Oleg Maštruko, urednik informatičkog časopisa Mreža, poznat nam je i kao vrlo oštro pero u kolumnama BUG-a, ali i svojim direktnim stavovima i na mnogim portalima. Međutim, Oleg je i veliki zaljubljenik u putovanja i fotografiju, a njegova prva foto knjiga, vrlo jedinstvenog sadržaja, već se može nabaviti i na Amazonu.

♦ Možeš li nam objasniti koji je to osnovnim lajtmotiv na fotografijama u tvojoj knjizi „Without People“?
Napuštena i dehumanizirana mjesta. Naime, ovo “dehumanizirana” sam dodao kako bi pojasnio da motiv nisu uvijek mjesta koja su trajno ili odavno napuštena, kao recimo Pripjat, već ponekad i obične svakodnevne lokacije koje su na moment izgledale dovoljno dehumanizirano da napravim fotografiju koja se uklapa u ostatak serijala.

Jedna od najdražih fotki, i prva u knjizi, je fotografija obične ulice u Bostonu, no u momentu i na način da izgleda kao da bi mogla biti snimljena tijekom zombi invazije ili neke epidemije – sablasno prazna.

olegwp (2 of 12)

Na par slika čak i ima ljudi, iako ih treba pažljivo potražiti. Mali rom s konjskom zapregom usred Bukurešta odlično je sjeo pred napuštenu ogromnu zgradu Rumunjske akademije, što je također jedna slika “with people”. Namjerno sam uzeo baš tu sliku i njegovu apokalištičnu zapregu, a ne sliku istog motiva doslovno bez ljudi.

olegwp (8 of 12)

♦ Kako se izrodila upravo za ideja o fotografiranju napuštenih mjesta?
Stvar ukusa – što nekog privlači kao osobu i/ili fotografa.

olegwp (12 of 12)

♦ Većina mjesta koja si posjetio nalaze se u stvarno izoliranim i zabačenim područjima diljem planete, a put do njih je kompliciran koliko i uistinu opasan. Kako dolaziš do kontakata i ruta za posjetu nama egzotično opasnih područja, poput Černobila ili napuštenih vojnih postrojenja?
Internet je čudo…. premda valja kazati da mnoga od ovih mjesta nisu spomenuta na netu, čak ni na opskurnim pod-forumima. Par puta mi se dogodilo da se vratim s puta negdje i tek po dolasku vidim da sam propustio zgodnu lokaciju jer prije polaska nisam ni znao da postoji.

olegwp (10 of 12)

♦ Zbog kojih si se lokacija morao najviše potruditi kako bi do njih stigao, a koje smatraš najopasnijima?
Najopasnijima…. nijedna lokacija nije opasna na neki uobičajen način…. kod puta u Libanon svi su mi savjetovali da ne idem i mislili da sam lud što putujem tamo, to ljeto Sirijski građanski rat je već bio u punom zamahu i njegovi efekti prelijevali su se i u Libanon – inače jedna od lokacija je oko 3 km od Sirijske granice… a i u samom Libanonu bili su sukobi raznih skupina i klanova.
Međutim, sam boravak tamo bio je tako ugodan i lijep da bi mi bilo smiješno to nazvati “opasnim”.

Najviše truda sam vjerojatno uložio u obilazak Černobilske zone, iako je taj trud uglavnom bio oko organizacije, logistike, papirologije i “time managementa” da se sve uskladi, jer se tamo u principu može ići samo kao dio skupine i s ovlaštenim vodičem kroz Zonu.

olegwp (5 of 12)

♦ U kojem vremenskom periodu su nastajale fotografije u knjizi?
2007-2014, s tim da ih mnogo više ima iz ovog zadnjeg perioda 2011-2014.

olegwp (11 of 12)

♦ Na fotografijama je vidljiv i zamjetan utjecaj fotografske HDR tehnike.
Volim HDR i ne mogu si pomoći, iako ljudi sa strane često misle da je HDR i ono što nije. Manje od pola slika u kolekciji je HDR, evo čekaj da prebrojim… da, oko 35 od 83, svakako manje od pola, s tim da su te neke tzv “one shot HDR” dakle uopće nisu pravi HDR samo su obrađene na sličan način.

♦ Kada si se zapravo počeo baviti samom fotografijom?
Fotkam cijeli život, ali onako baš ozbiljno, da bi to s ponosom stavio u javnost, od 2006.

olegwp (10 of 12)

♦ Postoje li i u tvom svijetu fotografi koje bi mogao navesti kao svoje uzore?
Ima jako puno fotografa koje cijenim, pa i ti spadaš u njih, bez potrebe da ovo bude lažno laskanje za mene si jedan od boljih ženskih portretista u Hrvatskoj. Međutim kad je riječ o uzorima, prije bih za uzore naveo neke slikare nego fotografe. JMW Turner, Caspar David Friedrich, neki ruski slikari iz 19. stoljeća,  surealisti, i posebno, više nego itko drugi Giorgio de Chirico. Također i ugođaj iz nekih filmova i videa, npr Halber Mensch od Einsturzende Neubauten sam oponašao na nekim slikama baš iz ovog serijala Without People.

olegwp (9 of 12)

Sama knjiga „Without People“ nije se pojavila u knjižarama na tradicionalan način, već si za njenu realizaciju posegnuo za vrlo neuobičajenom metodom na domaćem tržištu.
Pa možda je neobično za Hrvatsku, ali u svijetu je to odavno mainstream – print on demand, i kompletna logistika preko Amazona. Budući da je cijeli projekt “svjetski”, nema u njemu ništa specifično vezano za Hrvatsku, osim što je par slika napravljeno u Hrvatskoj – zašto da i distribucija ne bude svjetska? Slike su s pet kontinenata, a potpisi pod slike na engleskom. Svijet napreduje, samo Hrvatska stoji ili nazaduje, zapravo dobro je dok stoji na mjestu.

olegwp (6 of 12)

Kako je došlo do ideje o crowdfunding kampanji i kako to zapravo funkcionira?
Crowdfunding je zaista priča za sebe, mogu samo reći da traži dobru organizaciju i dosta truda, ali ako si stvorio nekakvo “ime” za sebe na društvenim mrežama, it’s the way to go. Nije riječ samo o financijskoj strani priče, već i o odličnom PR-u, marketingu, ljudi počnu tvoje projekte shvaćati vrlo ozbiljno, tu je i pre-sales efekt, ispitivanje tržišta, svašta nešta… izuzetno korisno iskustvo.

♦ Knjiga je dostupna i preko Amazona. Kakvo je inozemno zanimanje za nju naspram domaćem?
Zasad je omjer kupaca otprilike pola pola. Pola su domaći. Pola su svjetski, od kojih je opet pola iz SAD, a pola iz ostatka svijeta, ima ih zaista od svuda..

olegwp (4 of 12)

Što nam spremaš kao tvoj sljedeći projekt?
Cijelo vrijeme paralelno radim na nekoliko omiljenih serijala, a tako se potrefilo da Without People prvi sazrije za objavu. Mislim da će drugi serijal dovoljno zreo za knjigu biti onaj radnog naziva Expiations – religijski hramovi raznih religija, diljem svijeta.


Oleg Maštruko, trenutno se nalazi na uzbudljivoj ekspediciji pokušavajući pronaći i fotografirajući izgubljeno kraljevstvo Lo na Himalaji.
Poput  Indiane Jonesa, Svena Hedina, Warrena Langdona, ili pak braće Seljan, uz blagodati moderne tehnologije čak i u „zabitima“ Tibeta, Oleg nas pomoću Facebooka svakodnevno, rekli bi smo čak i u realnom vremenu izvještava o svojim putnim dogodovštinama.  Njegove fotografije, kao i obično ostavljaju bez daha i približavaju nam neobične krajeve koje mnogi od nas zasigurno nikada nećemo vidjeti i doživjeti u svojim životima.

Trenutno se nalazi u provinciji Nepala pod imenom Mustang – kako zvuči jedna od, zapadnjacima najlakših, transkripcija imena provincije.
I to upravo zbog razloga što su mnogi putnici koji su bili na “pravom” Tibetu, tibetansku kulturu najsnažnije osjetili baš u Mustangu.

Više o njegovu trenutnom putu možete saznati na adresi: www.indiegogo.com/projects/enaa-com-izgubljeno-kraljevstvo ,te se i sami pridružiti, ne samo svakodnevnim izvještajima, već mu i pomoći u ustrajanju i priskrbiti si fotopis ove uzbudljive i egzotične putopisne avanture!

14102967_1024633090988931_5867711016782911056_o

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Robert Gojević’s  Dracula

I fotoaparat je tek jedan od alata za stvaranje umjetnosti. Međutim ukoliko je taj alat i postupak star preko 150 godina, pred nama je ne ...