Život onih drugih

0
Share Button

Nekih 120 godina prije globalnog uspjeha serija fotografija „Humans of New York“ umjetničke inicijative mladog fotografa Brandona Stantona, jedan je drugi fotograf počeo snimati njujorške stanovnike ne bi li s bogatom klasom podijelio istinu o njihovom životu…

Možda baš i ne možemo reći uz potpunu sigurnost, da  je fotografija zapravo ikada sama kreirala povijest, ali možemo reći da ju je barem neizravno i svojim utjecajem – mijenjala.

Svakako ne u prvom licu, ali sasvim smo sigurni kako je od svog pronalaska i globalnog širenja bila neizravan svjedok povijesti. Ali ne tek nijemi svjedok i promatrač, već važan faktor u razumijevanju svijeta oko nas i ujedno važan čimbenik u kreiranju i mijenjanju svijesti cijelih nacija.

Mulberry Bend

Pa iako je fotografija samim porijeklom europsko dijete, Sjedinjene Američke Države preuzele su, nad uspavanom Europom, u zadnjih par stotina godina, primat glavnog socijalnog i društvenog laboratorija.
Jedan od najznačajniji laboratorija budućih i rodilište globalnih trendova, svakako je bio i još uvijek je, glavni grad svijeta – New York. U njemu započinje prva priča o tome kako je fotografija utjecala na širenje društvenih spoznaja.
Naravno, „Amerika“ nije tek samo obečana zemlja, zemlja nade i mogućnosti, već i društvo neispunjenih obećanja modernog kapitalizma u kojemu šačica bogatih živi u nezamislivoj raskoši dok gomile siromašnih preživljavaju na krajnjoj granici bijede.

Krovovi Mott Street baraka.

Nažalost, svjedoci smo kako se zapravo malo toga promijenilo od kraja 19 stoljeća. Svijet je i dalje podijeljen u tim osnovnim ekstremima.
Međutim 80-te godine 19 stoljeća, po prvi puta, na taj način će obilježiti mladi Jacob Riis. Foto reporter koji će nakon punog desetljeća dokumentiranja teškog i nehumanog života u njujorškim slamovima, napokon 1890. godine i izdati knjigu koja će zaprepastiti bogati sloj Amerike.

Nazvati će ju jednostavno: „Kako živi druga polovica“. Knjigu fotografija u kojoj je vrlo šokantno i doslovno, po prvi puta posredstvom fotografije, prikazan Americi težak i gotovo besmislen život Njujorške sirotinje.

Jacob Riis, kao i većina njegovih vršnjaka teško je pronašao pošten posao, u davnoj svjetskoj metropoli, u koju je došao kao mladić i to tek nedugo nakon strahota građanskog rata.
Nipošto ne možemo reći da ga je život u Americi mazio, vodeći ga po rubu gladi od jednog do drugog američkog rata ili sukoba. Sa ruba društva uspio se uzdignuti svojom pismenošću radeći kao policijski izvjestitelj, a zatim je odlučio za svoje članke koristiti i fotografiju.
Naravno u većini slučajeva, u vremenu prije električne struje to je bilo za ovaj posao gotovo nemoguće. Većina prizora koja je zanimala Riisa, odvijala pod okriljem noći.

Međutim Jacob Riis je usvojio uz fotografiju i jedan sasvim novi njemački izum. Uz mješavinu magnezija sa kalijevim kloratom, fotografi su imali mogućnost vlastitog osvjetljenja i snimanja prvih fotografija uz rasvjetu bljeskalice.

Iako nimalo toliko praktično kao danas, Jacob Riis, ipak je uspijevao i uz takav bljesak sasvim nenadano snimiti zloglasne krčme i gostionice prepune lopova.
Malene i zbijene spavaonice u kojima se nagurano i spavalo i do dvadesetak ili više siromašnih ljudi, bijedu djece i žena na ulicama, dječju radnu snagu i slične prizore nehumanog života u mračnim zabitima siromašnih geta.

 

Jacob Riis: “Five Cents Lodging – Bayard Street” – c. 1889.

I kada bi uz bljesak kemikalija usnimo fotografiju u nekom od opasnih pubova kako bi na  svijetlo dana iznio prizore koje je malo tko mogao i zamisliti, u vrijeme kada bi se zbunjeni posjetitelji opskurnih mjesta sabrali od šoka i iznenađenja bljeskom, Riis je već mogao biti negdje vani, na sigurnoj udaljenosti i s odličnom i spontanom fotografijom zabilježenom u svom fotoaparatu.

Na Božić 1889. Napokon izdaje knjigu „Kako živi druga polovica“, odnosno : How the Other Half Lives: Studies among the Tenements of New York (1890).
Knjiga fotografija koja je nadopunjena crtežima, bakrorezima i opisima života u Njujorškim sirotinjskim četvrtima i „sweatshop“ radionicama.

Jacob Riis: Bandit's Roost , New York, 1888

Jacob Riis: Bandit’s Roost , New York, 1888

Knjiga je doživjela odličnu prodaju, ali prije svega i golemu pažnju javnosti, pa samim time u narednim godinama i mnoge sljedbenike koji su također odlučili zabilježiti na isti način teške uvjete života emigranata.
Odjek knjige stigao je i do Theodorea Roosevelta koji je također bio pod velikim dojmom knjige, pa je postavši američkim predsjednikom, Jacoba Riisa prozvao i najkorisnijim stanovnikom New Yorka.

Sam Riis i dalje je nastavio sa svojim radom prokazivanja društvene nepravde i unapređenja kvalitete života onih najsiromašnijih. Njegova uspjela inicijativa o opskrbi pitkom vodom, smatra se i jednom od najvažnijih higijenskih prevencija koja je sam New York spasila od skoro pa neizbježne epidemije kolere.

Sigurno i bez razmišljanja o globalnim aplikacijama svoga rada, Jacob Riis utro je put, kako samoj fotografiji tako i budućim naraštajima darovitih fotografa, da upravo fotografiju prihvate, ne samo kao umjetničko sredstvo izražavanja, već i kao snažno oružje u prokazivanju velikih društvenih problema i na taj način obrazuje i mijenjaju stav i mišljenje cijelih nacija, ostavljajući nepobitne dokaze za buduće generacije.

 

 

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Godišnja izložba članova HDLU

Hrvatsko društvo likovnih umijetnika u Meštrovićevom je paviljonu, znanom i kao Dom Hrvatskih umjetnika, ili kolokvijalno “Džamija”, predstavilo godišnju izložbu svojih članova. Ove godine pažnja je bila ...