Vodimo vas u muzej H.R. Gigera

0
Share Button

Uz rođendan, posredništvom Hollywooda jednog od trenutno  najpoznatijih švicarskih umjetnika, vodimo vas u idilično očuvani srednjovjekovni gradić koji u sebi skriva muzej H. R. Gigera

Švicarsku danas poistovjećujemo s neutralnošću, bankama i valutom koja je mnogima zadala kreditne glavobolje. Ali i uz pojmove poput odlične čokolade, skupocjenih satova ili dizajna višenamjenskog rasklopnog  „nožića“ koji je nastao kao neizostavno pomagalo švicarske vojske.

Međutim, iako je Švicarska kolijevka jednog od prvih radikalnih umjetničkih pravaca – dadaizma, u asocijacijama današnje pop kulture prvo će nam iz svijesti isplivati ime jednog nimalo uobičajenog švicarskog umjetnika.

Château St. Germain, Gruyères, Switzerland – H.R. Giger Musem / Bar -photo: Deyan Baric

Dakako pričamo o Hansu Rudolfu, poznatijem kao H.R. Giger.
H. R. Giger je svakako jedan od utjecajniji i najprepoznatljivijih  umjetnika današnjice.
Sa svojim mračnim i bizarnim motivima u spoju sexa, metala, mistike i horrora, neizostavno je vizualno štivo za sve ljubitelje punk, dark i metal scene. Stoga nije čudno kako su se njegovi radovi našli i na brojim omotima albuma proslavljenih svjetskih glazbenika poput:
Emerson, Lake & Palmer, Debbie Harry, Dead Kennedys, Danzig, Carcass,  i mnogi drugi.

Château St. Germain, Gruyères, Switzerland – H.R. Giger Musem / Bar -photo: Deyan Baric

Giger je već na počecima svojih djelovanja iznjedrio sasvim poseban i sebi jedinstveni pravac, ne samo tematikom nego i tehnikom, koristeći u sedamdesetim godinama, u slikarstvu ne tako uobičajenu tehniku akrila i zračnog kista.

Na njegov put međunarodnog priznanja uputio ga je upravo jedan od njegovih uzora, slavni Salvador Dalí, predloživši ga redatelju Allejandru Jodorowskom, za suradnju u nažalost nikada realiziranom megalomanskom filmskom projektu „Dune“.
U realizaciji ekranizacije kultnog znanstveno fantastičkog romana „DinaFranka Herberta, Jodorowski je angažirao neke od tada najboljih dizajnera i ilustratora poput Chrisa Fossa, Jeana “Moebiusa” Girauda i Rogera Deana… Međutim trebao im je nečiji poseban dizajn koji će prikazati mističnost i apsolutno zlo glavnog negativca baruna Harkonnena.

Dalí je tada ukazao na mladog švicarskog umjetnika, čiji su radovi inspirirani djelima H. P. Lovecrafta, kao i dizajn omotnice albuma “Brain Salad Surgery” tada popularne supergrupe Emerson, Lake & Palmer, već počeli plijeniti pažnju javnosti.

Nažalost, cijeli projekt Jodorowskove „Dine“ na kraju se urušio, da bi nakon brojnih peripetija s uvelike skromnijim mogućnostima redateljsku palicu preuzeo David Lynch.
Nažalost, u konačnici čak niti sam Lynch nije bio zadovoljan svojom verzijom u kojoj su korišteni tek prvotni prijedlozi Gigerovog dizajna. Moguća trilogija tako je ostala na tek jednom filmu. A svi ljubitelji ovog i danas vizualno impresivnog ostvarenja znaju kako je „ A beginning is a very delicate time“.

Gigeru je posebno bilo žao poradi želje za suradnjom s Lynchom, čiji je debitantski film “Eraserhead”  smatrao boljim ostvarenjem svojih noćnih mora od vlastitih crteža.

 

Ali upravo je suradnja na Dini, Gigeru šire otvara vrata Hollywooda, te je ubrzo nakon, za potrebe filma „Alien“, Ridleya Scotta, dizajnirao,  danas već definitivno najpoznatije čudovište sedme umjetnosti.
Dobivši nenadano potpuno slobodne ruke, kreirao je zastrašujućeg metamorfa u svim njegovim oblicima –  od interaktivnog jajeta, larve koja se prilijepi na lice (facehugger), do embrija (chestburster) i odrasloga „tuđinca“.
Gigerov dizajn filmu je priskrbio i Oscara, a Gigera vječno obilježio kao tvorca najdojmljivijeg filmskog čudovišta, koje je korišteno u svim ostalim nastavcima i spin off-ovima, pa i u računalnim igrama.

Iako je nastavio surađivati s glazbenicima, ali i filmskom industrijom, u filmovima poput „Poltergeist II“ ili  „Species“ gdje je tada mlada Natasha Henstridge uprizorila transformaciju iz lijepe Sil u opasno vanzemaljsko biće osmišljeno Geigerovim dizajnom, H.R. Giger, povukao se iz Holywooda i vratio u rodnu Švicarsku.

H.R. Giger, preminuo je 2014. godine, a iza njega je ostala neponovljiva ostavština istinskog umjetnika, slikara, kipara i multimedijalnoga umjetnika koji se znao odlično poigrati s našim iskonskim strahovima u dotad neviđenom spoju horora, biologije, mehanike, psihologije, mistike, okultizma ali i sexa.
Postao je vidljiv uzor mnogim daljnjim umjetnicima i kreativcima. Osim na zidovima, njegove radove mnogi nose i kao tetovaže, pa je čak planirano i izdavanje knjige tetovaža posvećena upravo njemu, pod nazivom „Under my skin“.

Château St. Germain, Gruyères, Switzerland – H.R. Giger Musem / Bar -photo: Deyan Baric

U prekrasnom i impresivno očuvanom srednjovjekovnom gradiću Gruyères, u dvorcu St. Germain, Gigeru je dodijeljen prostor za muzej, koji je 2003. godine otvoren uz popratni „Giger bar“ smješten odmah preko puta muzeja.

Nažalost, sama postava i unutrašnjost muzeja ne smije se fotografirati, ali ljubazno osoblje omogućilo nam je fotografiranje recepcije i okolnih dijelova muzeja kao i unutrašnjost impresivnoga Giger bara.

I već i tamo smo pronašli i uspjeli zabilježiti Gigerove radove, repliku Aliena, vrata nekadašnjeg Tokyo Giger Bara, ali i stalka za mikrofon napravljenog za Jonathana Davisa, pjevača grupe „Korn“.

Uostalom, prošećite i sami uz našu foto galeriju i uživajte. Jer kao što je i sam Giger rekao:

Ponekad ljudi vide samo grozne stvari u mojim slikama. Ali u njima ima i ljepote, ima i nade, ako znate kako je pronaći.

 


 


Photo: Deyan Baric @ www.dominionart.net

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

(Looking For) The Heart Of Saturday Night

Uz snove o savršenoj subotnjoj večeri transformirali smo želje i očekivanja u profinjenost i seksipil, što i nije bilo naročito teško uz moćnog saveznika elegancije ...