Apocalyptica u Lisinskom

0
Share Button

Četvorica Finskih Vikinga na violončelima, proslavili su dvadesetu godišnjicu svog prvog albuma uz prepunu dvoranu Vatroslava Lisinskog – prašeći Metallicu!

Prije dvadeset godina, kvartet mladih Finaca objavio je prilično neuobičajeni album, pomalo zbunjujućeg naslova. Apocalyptica: Plays Metallica by Four Cellos

Osam albuma kasnije, uz svoju slavljeničku turneju, ponovo su u Zagrebačkom Lisinskom.
Mjestu gdje smo s njima proslavili i desetu obljetnicu. A, kako smo ih zadnju puta gledali u listopadu 2015. godine na pozornici zagrebačke Tvornice kulture, sigurna je činjenica kako ovi ljubimci publike nisu stranci ovoj našoj, domaćoj – hrvatskoj publici.
Niti smo mi stranci njima.

Metallični Finci, osim što su oduševili publiku u zagrebačkom hramu glazbe, dokazavši nam ponovo kako nije nužno biti naporan i infantilan ako sviraš violončelo uz rock ili metal glazbu, kao što je to slučaj kod nas.

Lisinski se pokazao kao odlična kulisa za ovaj jubilej na kojem su se dečki odlučili vratiti korijenima, i zanemariti svoje autorske materijale, te odati počast vlastitim počecima i prvom albumu, te svirati prvenstveno – Metallicu.
I to onu „klasičnu „ Metallicu, koja obitava, složili bi se mnogi pravi poznavatelji i fanovi, između „Kill em all“ i „Black“ albuma.
Uz tek par hvalevrijednih iznimaka, sve nakon toga, rijetko je zapravo vrijedno pažnje.
Pa čak i Finci to znaju.

Dakle, Lisinskim su odjekivale kvartetne obrade, uglavnom one Metallice u kojoj se još dobro prepoznaje, žestina i snaga osnivača Ulrich i Hetfilda, ali vođena klasičnom naobrazbom i genijalnom virtuoznošću neprežaljenog basista Cliffa Burtona, koji je uspio savršeno spojiti nespojivo i u nasljeđe nam ostavo Kalifornijski trash metal protkan bezvremenskim dionicama klasične glazbe.

Treba li nas onda čuditi kako je žestoki band kao što je Metallica tako naizgled lako pretočiti nazad u klasično okruženje, ukoliko to odrade istinski virtuozi na violončelu.

A, Apocalyptica jako dobro zna kako se to radi, pa je koncert odmah krenuo – doslovno žestoko.
Već na samom početku dočekala  nas je „Master of Puppets“.
Prvi dio koncerta odvijao se u ugođaju komornog koncerta s četiri glavna protagonista, skroz na rubu pozornice, što bliže publici.
Uglavnom dugokosim članovima benda, pridružio se i Antero Manninen, doduše bivši član benda, ali koji i dalje s njima svira na turnejama.
Bez davnog imagea duge kose, kratko pošišan uz minimalističke lenonice, djelovao je pomalo zastrašujuće enigmatično i podsjećao na Petera Sellersa kao  Dr Strangelove.
Ali nas je i raznježio uz idiličnu izvedu „Sanitarium“-a, gdje je preuzeo dominantnu solo dionicu.

U zamračenoj dvorani naizmjenično su ih osvjetljivali snopovi svjetla i stvarali sjene na „Rorschachkh-astim“ pozadinama dajući ipak određenu dinamiku sjedilačkom koncertu.

U drugom djelu koncerta, nakon krače pauze, pozadine su nestale i otkrile vrlo neobičan set bubnjeva za koje je virtuozno sjeo Mikko Sirén i označio kako je vrijeme sjedenja za publiku završilo.

Nizale su se jedna za drugom pjesme Metallice, koje je poradi žestine vrlo teško zamisliti u obradi violončela.
Ali upravo su na njima dečki pokazali svoju virtuoznost, pa su obrade pjesama poput „Fire with Fire“ ili „Battery“, uz pojačan ugođaj stereoskopskom rasvjetom, svaki puta i ekstazično i gromoglasno nagrađivane od strane publike.
Finale je nastupio s „For whom the bell tolls“ i kulminirao uz „Seek and destroy“ dok je cijela dvorana bila na nogama.
Na momente s činilo kako Lisinski postaje premalen za toliko sinergije benda s publikom.

Apocalyptica je pred zagrebačkom publikom svirala više od dva sata, završivši s  neizostavnim bisom, koji je natjerao publiku da ponovo sjedne uz „Nothing else matters“ i ali i skoči na noge uz završnicu ikonskog „One

Dečki su nam ponovo dokazali da se čak i na našim prostorima, za promjenu ipak može izgledati cool i pružiti nezaboravno iskustvo spajajući klasične instrumente s metal glazbom.
Činjenica na koju smo poradi infantilnih lokalnih nanašatelja violončela gotovo i zaboravili.

Pa ipak, Apocalyptica ne svira svoje obrade metala i Metallice kao isforsirani proizvod komercijalne mašinerije, već se u njihovoj izvedbi umjesto patetičnih ispucanih struna gudala i bez medijskih preseravanja, ipak iščitava ljubav i strast prema glazbi koju sviraju.
Koju su uostalom podijelili i s nama uz vrhunski doživljaj u Lisinskom.


 


Apocalyptica
03. 04. 2017. Koncertna dvorana Vatrloslava Lisinskog, Zagreb

Photo by Deyan Barić @ DominionArt studio


Treba li i vaš band kvalitetne fotografije, dizajn, web stranicu ili čak glazbeni spot?
Javite nam se!

band2nd

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Dead Kennedys -Bogaloo

U prepunom Boogaloo uživali smo u pravom PUNK festivalu okrunjenom nastupom legendarnih Dead Kennedysa Nekako i van očekivanja, Zagrebački Boogaloo klub bio je dupke pun ...