TWIN PEAKS, nekad i sad

0
Share Button

Dvadeset i pet godina kasnije, jedna od najočekivanijih serija ponovo je na TV ekranima. Međutim dali je to ono što smo očekivali, na što smo navikli i jesu li naša očekivanja odoljela zubu vremena?!

Twin Peaks je serija koja je odlično podcrtala televizijsku scenu s kraja osamdesetih.
Za one koji se tada još nisu rodili ili one koji su zaboravili, osamdesete su obilježile brojne sapunice i Slapstick  komedije.
No nakon onih kultnih, neprestano recikliranje učinilo je televiziju u konačnici beskrajno dosadnom i glupom mješavinom besmisla i smeća.

A onda se pojavio Twin Peaks.
Kako u Americi, tako se i na domaće TV ekrane prošuljao kao „još jedna američka TV drama“.

Očekivali smo još jedu u nizu patetičnu sapunicu, a dobili – multidimenizionalnu , metafizičku neo-noir dramu. Nadrealističko remek djelo isprepleteno crnim humorom i ezoteričkim simbolizmom, s trenucima apsurda suprotstavljenim sentimentalnosti američkog sna.

Već sljedećeg dana, serija je podigla toliku prašinu, da su svi oni koju su je propustili pokušavali pronaći termin reprize. Tek toliko da bi bili u toku s onim o čemu je pričala doslovno – cijela planeta!

Netipičan redatelj

David Lynch do tada je bio poznat tek zagriženim filmofilima, kao obećavajući mladi redatelj.
Jedan od rijetkih koji je u stanju stvoriti potpuno drugačiju, fantazmagoričnu priču, a  opet vas prikovati za sjedalo. Bilo da se radi o naizgled viktorijanskoj drami, okruženju u kojem je smještena radnja filma „The Elephant Man“ ili pokušaju ekranizacije velikog znanstvenofantastičnog epa poput „DUNE“ .
Lynch je već u svoj začetku karijere, filmom „Eraserhead“  donio na velika platna halucinogenu shizofreniju, a uz genijalan „Blue Velvet“ dokazao je kako ima dovoljno hrabrosti taj ugođaj prodati i blockbuster sceni.

Ugođaj zla koje vreba iz tipične Amerikane, zla koje se neprimjetno skriva čak i u svetoj idili američkog sna, uz kuću s bijelom ogradom američke suburbije.

Stoga je ime netipičnog redatelja u TV svijetu, definitivno podiglo mnoge obrve, iako je nastupio u paru s TV veteranom Davidom Frostom.

Tko je ubio Lauru Palmer?!

Serija počinje pronalaskom mrtvog tijela mlade Laure Palmer, zamotane u najlon, te u američku zabit, gradića Twin Peaks dovodi potpuno netipičnog F.B.I agenta – Dale Coopera.
Simpatičnog Coopera, sveameričkog good guy- dečka odglumio je naravno Lynchev omiljeni Kyle MacLachlan.
Tada mladi glumac kojeg su u zvjezdani status pogurnuli upravo Lynchevi filmovi.
MacLachlan je bio odličan spoj dječačkog šarma, federalne ozbiljnosti i neutažive radoznalosti s kojom su se gledatelji mogli poistovjetiti u nadrealnim scenama Twin Peaksa.

Iako su se svi pitali tko je ubio mladu i naizgled od sviju omiljenu Lauru Palmer, istraga je služila  kako bi nam dalje dočarala intrigantne osobine stanovnika ovog nekad uspavanog ruralnog gradića.

Lynch i Frost ovdje su odlično baratali zakonitostima američkih sapunica, ali i prikrivene komedije i vrcastih dijaloga, u koje su sakrili tako očitu parodiju na dosadašnju televizijsku produkciju.

Svi naizgled nevini i simpatični likovi, uskoro bi prokazali svoju tamnu stranu, razotkrili djelić poneke mračne tajne, te u savršenoj parodiji s američkim sapunicama, otkrili nam i nevjerojatno isprepletenu mrežu međusobnih ljubavnih intriga strasti i preljuba.

Iza svega toga stajala je odlična režija, odlični filmski kadrovi i nenadmašna atmosfera potpomognuta majstorskom glazbenom podlogom Angela Badalamentia.

Više od riječi, u seriji su bile značajno izražene- emocije. A svaka od emocija imala je i svoju glazbenu temu.

Uvodna, odnosno naslovna tema serije Twin Peaks i danas nakon četvrt stoljeća u stanju vam je svojom ljepotom i misterijom nakostriješiti dlake na rukama!
Serija je iz epizode u epizodu, ispred malih ekrana prikupljala sve više i više gledatelja, a Lynch je ono što je nekada Stanly Kubrick napravio u filmskom svijetu, uspio ponoviti i na TV ekranima.

Ukoliko je „Odiseja u svemiru 2001“ bio prvi apstraktni kino hit, Lynch i Frost uspjeli su apstrakciju smjestiti u domove ispred malih ekrana.

Lynch se usudio na male ekrane prenijeti seriju koja je u isto vrijeme bila gledljiv triler, drama ali i filmska umjetnost.

Nažalost, nakon prve sezone, Lynch se povukao s kormila serije i otišao raditi na filmu „Wild at Heart“, a serija se pretvorila u bedastoću i nezaustavno tonula.
Nije ju spasio niti lynchev povratak na samom kraju, pa smo ostali čekati uz „cliffhanger“ četvrt stoljeća.

Kako nije bilo nove sezone, Lynch je sklepao za kina „Twin Peaks : Fire Walk With me”, film u kojem nismo saznali što se desilo s specijalnim Agentom Dale Cooperom, već smo u maniri prequela saznali ponešto više o Lauri, u par dana neposredno prije nasilne smrti.

Film prati i također odličan sountrack, dojmljiviji i energičniji nego onaj same serije.

25 godina poslije

Od „damn good coffee“ do „excellent Cherry pie“ Twin peaks je postao pop kulturna ikona, pa iako je serija prekinuta nakon loše druge sezone.
Međutim, sljedeći radnju serije, nakon 25 godina David Lynch je obradovao sve fanove porukom „that gum you like is going to come back in style“.

I napokon smo dočekali nove epizode i ugledali neke od dobro poznatih likova.
Poput obljetnice mature, zanima nas što se događalo i kako je vrijeme bilo naklonjeno sada starijima, omiljenim nam likovima.
Nažalost uz godine koje su prošle, neki glumci koju su nastupili u serijalu, poput Jack Nancea ili čak Davida Bowia, više nisu s nama. Ali je recimo Margaret Lanterman, poznata kao legendarna Log Lady (gospođa s kladom) uspjela snimiti svoje scene za novi serijal, neposredno prije smrti.

Treća sezona počela je dakle s pričom 25 godina nakon radnje originala.
Uz istu muziku, zagonetne zvučne kulise i ofaktivne elemente.
Česti brum struje koji čujemo, kao da će uskoro biti nastavljen s Lou Reedovom pjesmom „That Magic Moment“ iz Lyncheva filma „Lost Highway

Nažalost, ugođaj serije kao da je potpuno izblijedio u proteklih 25 godina.
Iako smo odlični „Lost Highway“ i ikonični „Mulholland drive“ doživljavali kao doslovne spinoffove Twin Peaksa (oboje su se bavili dualnostima ljudske psihe), treća sezona u svojih prve četiri epizode djeluje kao izblijedjela kopija svega navedenog.
Čak i uz glumačku popunu koju među ostalima čine i Naomi Watts, Miguel Ferrer, Chrysta Bell ili Matthew Lillard.

Treća sezona nastavlja ezoteričku priču. Simbolički nam se otkrivaju detalji kako Tibetantskog budizma, astrologije i dakako Jugove psihologije.

Dualnost ljudske psihe i dalje je važan motiv serije, zajedno sa doppelgangerima, suprotstavljenim krajnostima između prirode i industrije, dobra i zla.
Otkrivamo djeliće zagonetki kroz dvostruke živote likova, skrivene poruke kroz numerologiju, izgovorene i pokazane brojeve, boje, anagrame, zagonetke i metafore…
Vrača nam se dakle Jungovska teorija i Alkemička Nietzscheovska praksa. Ono što tražimo u konačnici će tražiti nas i ukoliko se bavimo lovom na čudovišta moramo paziti da i sami ne postanemo jedno.
Stoga nas nakon 25 godina u sadašnjosti dočekuje Cooperov zli dvojnik, dok je pravi Cooper i dalje zatočen u čekaonici između crvenih zastora.

O simbolizmu Twin Peaksa i objašnjenu mnogih momenata, detalja i značenja, mogli bi ispuniti barem jedan drugi poduži članak. Ukoliko želite, javite nam u komentarima, no vratimo se sada na treću sezonu.

Dakle, kamera i editing čine nam se iznenađujuće dosadno i šokantno loše. Dok su originalne sezone (ok barem prva) bile snimane u gotovo filmskoj perfekciji, s dojmljivom glumom i zanimljivim monolozima. Ovo što gledamo 25 godina kasnije, više izgleda kao nevješti studenski rad.
Ili kao tek amaterski video uradak ambicioznih fanova. Daleko od filmske kvalitete kojoj smo se nadali.
Dijalozi i gluma više sliče improvizaciji iritantnih reality serija nego ozbiljnoj TV produkciji.

Ukoliko je u tome fora, pa su „Reality“ serije danas ono što su krajem osamdesetih bile TV sapunice, poanta serije je očito u tome koliko je televizija krenula nizbrdo.
A to bome nije nimalo zabavno.
Očekivali smo intrigantnu seriju, a ne retardaciju poput „Duck Dynasty“ ili je*** sranje na tragu „Mijenjam Ženu“ ili „Život na selu“.
No dobro, za sada likovi još uvijek ne pričaju u kameru, pa čak  i Lynchevo deranje kroz lik  nagluhog F.B.I agenta Gordona Colea, donekle je podnošljivije.
Sve su to detalji koji testiraju naše strpljenje, ali kada Cole isključi svoj slušni aparat kako bi fućkao melodiju Rammstein, možemo smatrati da smo doista nagrađeni za strpljivost!

Međutim, naporni kadrovi, totalno trash efekti, ne samo za današnje standarde i pokušaj  humora koji se svodi na doslovno – zbunjenost i retardaciju, ubijaju svaku euforiju. I to bez suviše preuveličavanja.
Sve to više liči nekom polu-ambicioznom B filmu, nego toliko očekivanom TV povratku prepunom holywoodskih legendi. Sklepano poput loših, niskobudžetnih domaćih TV spotova.
Čak su i nekada intrigantne scene unutar mističnog Black Lodge-a sada snimljene neuobičajeno loše, te iritantno dosadno. Ili obrnuto.

Koliko god bilo ispod očekivanog nivoa, čak i bez emocije i onog suštinskog što nas je vezalo za Twin Peaks, ipak, nismo mogli ne odgledati tih prvih par epizoda.
Iako ne možemo reći u dahu.
Ponovno gledanje prve sezone bilo je doslovno u dahu. S velikim osmjehom i guštanjem.

Gledanje prvih epizoda treće sezone, imalo je osjećaj kao da pokušavate užasnu žeđ utažiti ustajalom mlakom vodom…
Ali kada se napokon naviknete na tu mlaku vodu, slijedi pravi Lynchevski užitak sa doduše sporim i bizarnim, ali svakako svježim  i neodoljivim mlazovima zabave spremnih za povijesne trenutke televizije.

Twin Peaks  prije 25 godina bio je prekretnica na TV ekranima, zaslužan za brojne kulturne reference i inspiracija mnogima.
Inspiracije su vidljive uz Netflix i HBO, odnosno uz serije poput „Stranger Things”, „OA“, „13 reasons why”, „Black mirror”, „Mr. Robot“, pa čak i „True Detective” – serije koja je pokušala prisvojiti misterioznost  Twin Peaks-a, a opekla se na istoj stepenici zbog koje je TP potonuo u drugoj sezoni …
Spomenimo i Twin Peaks-u trenutno najbližu halucinogenu marvelovu avanturu: „Legion
Twin Peaks u trečoj sezone, kreče sporo. Misterija i nekonvencionalna apstrakcija, bez snažne priče i nije nešto što će mlađe, razmaženije generacije iznenaditi i šokirati kao one s početka devedesetih.

Naročito ne uz tako kamp-trashy efekte koji izgledaju kao da su rađeni pomoću neke od aplikacija za pametne telefone.

Međutim samo če pravi fanovi serijala ustrajati u uvjerenju  kako i naizgled vizualni trash posjeduje u sebi neku simboliku. Lynch definitivno nije netko tko je tek sada otkrio Adobe After Effects i filtere u Photoshopu, uostalom kadrovi prekrasnih spotova za Chrystu Bell (ovdje mladu F.B.I agenticu) to dokazuju.

Kako god bilo, obećano nam je oko 18 epizoda. A svakom epizodom smo malo više aklimatiziran na Lynchevu frekvenciju i baš kada pomislimo kako  priča neće krenuti u inteligentnijem smjeru od  Mr. Jackpota i Dougya,  shvatimo da smo pčeli voljeti Coopera u ulozi katatoničnog  Dougya!
Da novi Twin Peaks započeo je kao tek mlaki pokušaj oživljavanja nostalgije, ali iz tjedna u tjedan razvija nešto novo u nama i stvara potpunu ovisnost.

S nadom da nas serijal u konačnici ipak ne razočara, ponoviti ćemo samo :

Through the darkness of future past,
the magician longs to see,
one chance out between two worlds,
fire walk with me!


Trebate li profesionalne fotografije ili video ?

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Melankolični okus Jonathan-a u Tvornici

Nastupivši nakon predgrupe Big Strip Gorila, riječki alternativni glazbeni znalci iz grupe Jonathan bez problema su održali sat i pol pažnje publike okupljene u velikom pogonu ...