Balet ”Gospoda Glembajevi”

0
Share Button

Osamdeset i osam godina nakon praizvedbe, dramsko remek djelo Miroslava Krleže, „Gospoda Glembayevi“, na istim daskama doživljava svoju praizvedbu u formi – baleta.

U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, svim kulturnim sladokuscima, kao posljednja premijera u sezoni, serviran je mračan i gorak, ali nadasve poželjan – izniman desert.

Radi se o krajnje netipičnom spoju teške drame i baleta.

Glembayevi su zasigurno jedno od najpoznatijih i najutjecajnijih Krležinih proznih djela.
Drama koja u sebi pokazuje vrhunac i nagli pad ugledne bankarske zagrebačke obitelji.

Djelo ispunjeno intrigama, strašću i prevarama. Preljub, nasilje i ludost, dodatni su začini koji karakteriziraju upečatljive likove čija je psihološka motivacija obrađena u tančine.

Ne treba nas začuditi kako su Gospoda Glembayevi, kao prvo djelo nastajuće trilogije (uz „U agoniji“ i „Ledu“) već u svojoj praizvedbi postali instant hit.

Stoga, ne bismo bili baš potpuno iskreni, kada bi tvrdili kako nismo pristupili na vijest o ovom ambicioznom baletu s dozom sumnje i skepse.

Osim kao ozbiljnog štiva i ponekad dijela školske lektire, mnogi pamte ovo dramsko djelo i kao posljednji relevantni film (nekada vrlo eminentnog) redatelja Antuna Vrdoljaka.
Filmsku poslasticu u kojoj su briljirali, te se svojim izvedbama vječno urezali u nacionalnu svijest; odlični Mustafa Nadarević (kao Leon), ali i tragično preminula Ena Begović, kao nenadmašno utjelovljenje razvratne barunice Castelli.

Zagreb, CROATIA – May 29, 2017: Ballet: ”Gospoda Glembajevi” in Croatian national theatre, Zagreb, Croatia

Međusobni dijalozi i verbalna interakcija među likovima, čine Glembayeve bezvremenskim evergrinom sve do danas.
Stoga smo se s pravom zapitali, kako će se takvo, izričito dramsko djelo nositi s potpuno drugačijim medijem, lišenim vokalne interakcije.

Iskustvena koreografija

Na sreću, pod kormilom i idejom cijele ove baletne avanture nalazi se Leo Mujić.
Zagrebačkoj publici poznat kao koreograf koji se već dokazao svojim baletnim praizvedbama na daskama zagrebačkog HNK.
Tako da u njegovom rezimeu već stoji iznimno popularan balet „Ana Karenjina“, nastao prema slavnome literarnome predlošku Lava Tolstoja na odabranu glazbu Petra Iljiča Čajkovskoga, ali i „Tišina mog šuma“, balet inspiriran poezijom Dobriše Cesarića, s glazbom suvremene hrvatske skladateljice Anite Andreis.

Osim što Leo Mujić kao plesač, ali naročito kao koreograf iza sebe ima dugačak popis europskih baletnih kazališta, svakako mu nije strana i domaća proza, te ponaosob kultno Krležino djelo.
Dokazuje to odlična koreografija koja nam i bez dramskih monologa uspijeva vrlo zorno dočarati, kako turbulentna zbivanja, tako i međusobne intrige među likovima. Sve do finalne nasilne katarze.

Sama predstava podijeljena je u dva dijela.
U prvom dijelu upoznajemo obitelj Glembajevih, njihove suradnike i međusobne odnose. Što je uistinu odlično riješeno, jer nam se predočuju zbivanja koja bi u samoj drami doznali tek iz međusobnih dijaloga među likovima.

Ovako se iz prvog lica susrećemo s – sve samo ne skladnom obitelji. Promatramo mladog Leona (odličan Takuya Sumitomo) koji se pokušava već na samom početku distancirati od svoje Glembajevske naravi, ostavljajući sestru i brata prije odlaska na studije.

Paralelno upoznajemo i razvratnu Barunicu Castelli (energična Natalia Horsnell ), ali promatramo i kako njena veza s Ignjatom Glembayem (uvijek odličan Guilherme Gameiro Alves) paralelno košta života Leonove majke.
Prvi nam dio također pokazuje odlazak u ludilo, a nakon toga i smrt, Leonove sestre Alise (izvrsna,  Rieka Suzuki) te usred  majčina sprovoda i tragičan kraj Leonova brata Ivana (kojeg je odlično utjelovio Eugen Dobrescu).

Prvi dio završava zavođenjem mladog Leona od strane Barunice Castelli, u ehu majčina sprovoda, te prelazak bratove žene Angelike u časnu sestru (Catarina Meneses). I temelj za buduću dramu je spreman.

Drama u baletnim papučicama

Drugi dio započinje, kako su poznavatelji ove drame i navikli.
Topotom konjskih kopita i starom Ruperticom koja smrtno stradava pod kotačima baruničine kočije.
Scena se uskoro seli u sudnicu, a zatim i u samu kuću Glembayevih gdje, izgubivši parnicu, sirota Fanika Canjek, (u izvedbi odlične Ive Vitić Gameiro), kako nakon smrti svekrve nije uspjela izmoliti barem singericu  – svoj život završava skočivši s djetetom u naručju kroz prozor.

Sve se to odvija u prisustvu Leona Glembaya koji se povodom obilježavanja obljetnice Glembay banke, sa studija vraća u posjet obitelji…

U svojem drugom djelu, balet pokazuje odličan napor kojim su plesači ujedno i odglumili svoje uloge, interpretirajući međusobne konflikte i dramu između likova.

Balet nikako nije izgubio svoju plesnu formu, ali je u isto vrijeme ostao vjeran dramskoj interakciji.

Suradnik na predstavi je Ivan Leo Lemo, umjetnički savjetnik Vlaho Bogišić.
Dojmljivu ulogu u prezentaciji priče igra svakako i odlična scenografija koju potpisuje Stefano Katunar.
Vizualno impresivnim možemo istaknuti dio s pomalo “Harry potterovskim” portretima starih glembayevskih predaka, ali i gotovo poevskim prikazom urušavanja zdanja, odnosno propadanjem kuće (i loze) Glembajevih, gdje nam scena sugerira istovremeni razdor unutar obitelji.

Radnja ove drame u kojoj bogata obitelj, bezosjećajna na patnje siromašnijih i sama pada s pedestala na kojeg se prevarama i novcem postavila, uvelike podsjeća i na neka trenutno relevantna zbivanja.

Međutim događanja se ipak odvijaju u vrijeme nastanka ove drame, pa i kostim iza kojih stoji Manuela Paladin Šabanović, odražavaju razdoblje dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Balet Gospoda Glembayevi, hrabro je i nesvakidašnje djelo u kojemu teška drama nije nimalo izgubila svoju snagu u sinergiji s fluidnim baletnim prikazom.
Upotpunjena glazbom Beethovena i Rahmanjinova, ova baletna priča uokviruje poznatu dramu i van samoga djela, naslanjajući se i na ostale prozne tekstove o Glembayevima.

Tako za kraj možemo vidjeti i svojevrsni happy end, gdje Leon doživljava svoje razrješenje od glembajevske sudbine, a luđačka košulja nestaje s njega kao i opatička odora sa sestra Angelike.

Leone i Beatriche ostaju sami uz svoga sina, i tek na momente vidimo nasljeđe leonovih živčanih bolesti , uz nejasan zaključak oko toga radi li se o stvarnosti ili tek želji leonove mašte. Negdje u sanatoriju…

Zanimljivim vizualnim interakcijama, energičnom koreografijom i dojmljivom scenografijom,  Glembayevi nisu izgubili ništa od svoje snage prešavši u manje uobičajeni mediji za snažnu obiteljsku dramu.

Čak i uz baletne papučice, Krležina nam drama pokazuje svoju bezvremenost, ali i ukazuje na naše vlastite mane. Opominje nas kako se povijest eto, neprestano ponavlja, a mi, maleni narodi, ne učimo niti iz nje, niti iz vlastitih grešaka.

Balet „Gospoda Glembayevi“ još možete pogledati u zagrebačkom Hrvatskom Narodnom Kazalištu, a dio atmosfere pogledajte i u našoj galeriji:


 

Balet “Gospoda Glembajevi” – Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb
Photo: Deyan Baric @ www.dominionart.net


Trebate li profesionalne fotografije ili video ?

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Twilight Halloween, 2016.

Halloween je postao događaj koji nam se u zadnjih desetak ili više godina definitivno uvukao pod kožu kao dan odlične zabave, prije nego što uz ...