Wonder Woman 

0
Share Button

Malo je teško za povjerovati ali, DC napokon, naaapokon nakon Nolanove Batman trilogije može ponuditi „super hero“ film koji – ne samo da neće služiti kao globalna sprdnja, već će prosječni gledatelji, ali i zagriženi fanovi uživati u njemu!

Još uvijek nas proganja gorak okus DC-jeva pokušaja uskakanja u „superhero hype train“ i kontinuiranog ateriranja na glavu.
Ateriranja koje ipak žanje novac, pa producenti dopuštaju da traje već godinama.
Uglavnom zahvaljujući nekada toliko obećavajućem Zacku Snyderu, koji je čak uspio uništiti našu globalnu ljubav prema Supermanu.
I to više i od Richarda Lestera. Zaslužnog za ljigavi kraj franšize, čiji je prvi film u režiji genijalnog Richarda Donnera proslavio tada mladoga Christophera Reeva.

Svijet superheroja

Snyder je sveameričkog heroja učinio nelogičnim, arogantnim strancem bez svrhe i motiva, u seriji mračnih i depresivnih filmova lišenih humanosti i logike.

U isto vrijeme Marvel je uspio napraviti životnima, zanimljivima i beskrajno popularnima, neke od superherheroja za koje većina ljudi koja nije odrasla uz strip kulturu Sjedinjenih Američkih Država, zacijelo prije filmova nije niti čula.

Naravno niti Marvelu početak nije išao lako i jednostavno. Ali onda su napokon shvatili dodatnu kombinaciju koja je kulminirala s prvim Iron Man-om, pa je stoga kulminirala i ponovo oživljena karijera Roberta Downey Jr.

Danas Marvel zna da ne smije podcjenjivati svoje gledatelje niti njihovu inteligenciju. Dok u Snyderovim filmovima čak niti Superman nema jakog motiva i u 2 sata filma ne nauči ništa – Tony Stark , od arogantnog seronje uspjeva postati zabavna faca s kojom se možemo i želimo poistovjetiti.

Filmovi se u konačnici pokažu uspješnima onoliko koliko se pazi na zanimljivost scenarija, napredak likova i kontinuitet radnje. Uz naravno- humor!

Kako je humor zakonom zabranjen kod Snydera ( #tugica i samo #tugica), DC -element  humora nije uspio odraditi kako spada niti u svojoj pre-siljenoj,  pre-gulumljenoj gomili smeća. Iako nam je „Suicide Squad“ najavljivan kao jedan od najzabavnijih superhero/antihero filmova.
Međutim dobili smo adolescentnu mix traku D.J. aj s poremećajem pažnje, u maniri bezličnog CGI videospota. Ne treba na to više trošiti riječi.

Wonder Movie

Nako što smo se suviše puta opekli uz DC logo, gledajući najavu filma koji bi trebao otvoriti ljetnu Blockbuster sezonu, nismo mogli suspregnuti neugodan osjećaj kako se radi o još jednom lijepom video spotu. Koji ponovno divno izgleda kao triler, a skriva imbecilno razočaranje u formi cjelovečernjeg filma…

Na sreću –nije tako.

 

Wonder Woman u sebi skriva sve ono što bi inteligentan film o super herojima i trebao sačinjavati. Ima doslovno sve ono za što je čak i Marvelu trebalo par godina da shvati, nauči i primjeni.

Ono zbog čega je uostalom i „Captain America: Civil War“ prošao kao vrlo dobar film, ali i zbog čega su „Logan“ ili „Guardians of the Galaxy Vol. 2“ zapravo – odlični filmovi.

Ali, krenimo redom.

Femme fatale

Dakle iza kormila filma o super ženi, našla se – žena.

Patty Jenkins je redateljica koja se već dokazala pri prokazivanju jakih ženskih uloga i općenito u karakterizaciji žena kao glavnih likova.

Jedna od takvih karakterizacija donijela je zasluženog Oskara prelijepoj Charlize Theron u nimalo lijepoj ili lako prepoznatljivoj ulozi unutar Jenkinsova filma „Monster“ (Čudovište).

Patty Jenkins, ne samo da je napravila, napokon dobar DC universe film, već je ostvarila ono što do sada redateljima jednostavno nije polazilo za rukom.

Dakle, NAPOKON imamo odličan super-hero film s glavnim ženskim likom.

Nije nepoznanica kako se holivudski producenti ograđuju od pokušaja kreiranja Blockbuster filmova u kojima kao nositelj radnje nije karakteristično muški lik, po mogućnošću bijelac.  Jer… tko će to gledati? A zarada je važnija od inteligentne priče ili zanimljivog lika…

Druge etičke skupine i nježniji spol, u pravilu ostaju tek kao sporedni karakteri. Kao podrška gospodinu bijelcu u naslovnoj ulozi.

Some Girls Wander by Mistake

A, pritom definitivno ne možemo tvrditi kako u svijetu stripa, od kuda uglavnom takvi filmovi crpe inspiraciju, nema snažnih ženskih likova. Ima ih itekako i vrlo su zanimljive.

Ali filmovi koji su do sada došli na velike ekrane bili su jednostavno – loši filmovi.
Jako, jako loši filmovi.

Dovoljno je sjetiti se katastrofalnog bućkuriša s Hally Berry, koji je pokušao svojim naslovom iskoristi kolektivnu svijest na briljantnu izvedbu Michelle Pfeiffer kao Burtonove Žene mačke.

No, mi smo međutim dobili, besmisleno sranje koje čak niti nema veze s originalnom heroinom u mačjem kostimu  … uostalom da ne trošim riječi, „Catwoman“ na imdb ima ocjenu od jedva 3.3 … od mogućih 10.

Problem filmova nije u glavnoj ženskoj ulozi, već u tome što su takvi filmovi, poput recimo „Electre“ ili „Æon Flux“ (loš film nastao po odličnom animiranom predlošku) bili jednostavno glupo napisani i katastrofalno loše snimljeni.

Iako je pokušala glumiti u Æon Flux, već spomenuta Charlize Theron dokazala je kako ženski lik može biti jak nositelj radnje. Pa iako se film ne zove Imperator Furiosa, ipak svi znamo tko je u Millerovu „Mad Max: Fury Road“ –zapravo glavni lik.

Girl Power

Wonder Women je film posvećen jednoj od najpoznatijih i Amerikancima svakako omiljenijih stripovskih heroina. Koja nakon kampi serije iz sedamdesetih i uglavnom trash niskobuđetnih pokušaja, osim u animiranom svijetu konačno ima i zasluženo kvalitetnu filmsku inačicu.

A mi prvi puta možemo ustvrditi kako smo pronašli kvalitetan superhero film s ženskom protagonisticom u glavnoj ulozi.

Redateljica Patty Jenkins i scenarist Allan Heinberg ovdje su napravili uistinu hvalevrijedan balans humora, akcije i emocija, bazirajući film na prvom originalnom stripu (1941.) i svojevrsnoj „origin“ prići o ovom liku.

U ulozi čudesne žene, odnosno Dijane Prince, našla se mlada Izraelka Gal Gadot.

Ova izraelska glumica, model i stručnjak za borilačke vještine, istakla je kako joj je više od vojnog iskustva u Izraelskoj vojsci koristila šesto-mjesečna intenzivna tjelesna priprema.
Predstavljena u napornom Snyderovu „Superman vs Batman“, Gadot je nalazila na zamjeranje fanova koje je dolazilo uglavnom iz skepse i nepovjerenja.

Međutim za razliku od depresivnog nelogičnog bućkuriša u kojemu dva odrasla muškarca, suznim očima ridaju ime „Maaaartaaa!“, u svojem samostalnom filmu, Gal jednostavno briljira.

Kao Wonder Women odlično se stopila s kvalitetno napisanim likom. U isto vrijeme uspijeva biti uvjerljiva heroina, ali i naivna djevojka koja široko otvorenih očiju tek stječe svoja prva iskustva, u njoj novom i konfuznom svijetu ljudi.

Gal Gadot nas svojom zaigranom izvedbom Dijane doslovno podsjeća na sve ono što smo voljeli u Christopheru Reevu. U prvom i jedinom omiljenom Supermanu.
Svjesna je kako je njen lik zapravo – božanstvo, ali u isto vrijeme joj daje dovoljnu dozu ljudskosti i neizbježnog ne savršenstva, koje nas i čini ljudima. Daje nam za pravo da u isto vrijeme u Dijani vidimo i inspiraciju i identifikaciju.

Kemija

Međutim moramo pohvaliti i odličnog Chrisa Pinea, koji nakon gotovo jednodimenzionalnog kapetana Kirka, kao Steve Trevor, jednostavno rastura. (Da, da još jedan Chris koji u superhero filmu gluma tipa koji se zove Steve… samo u prijašnjem svjetskom ratu i bez blesavo patriotskog kostima i štita, za to je ipak zadužena Dijana…)

Uz njega Diana, nije tek bezličan super heroj, niti je on tek samo muška verzija „sajkika“.

Oni su uvijek i u svakoj situaciji tim. Tim koji se nadopunjuje jednako u ženama dominiranom „magičnom„ svijetu Amazonki, kao i Londonu unutar prvog svjetskog rata. Depresivnom okruženju upravljanom isključivo od strane muškaraca.

Diana i Steve iako kreču ka istom cilju uz svoje potpuno različite motivacije, tijekom filma pomažu jedno drugom čak i u psihološkom rastu. Do te mjere, da u konačnici postaju jedno drugom -pokretačka motivacija.

Diana i Steve ovdje su napokon ono što bi muškarci i žene jednom i konačno i trebali biti – ravnopravni.

I kao likovi i kao osobe. I naravno kao nositelji radnje samoga filma. Ako ni zbog ničega drugoga, već zbog te činjenice, Patty Jenkins skidamo kapu!

Kemija između dvoje glumaca, te njihovi međusobni odnosi, toliko dobro funkcioniraju, da nas podsjećaju pomalo na Brucea Willisa i Millu Jovovich u Bessonovu filmu „Peti element“.

Pine i Gadot,  svojim likovima, ne samo da su ravnopravni nositelj radnje, već su i glavni element humora. Humora, koji se ne sastoji od infantilnih “one linera“, već je strukturiran na zabavnim dijalozima.

Iako se na momente oslanja na muško ženske odnose, od sfere razumijevanja ponašanja, pa do seksa, nikada ne prelazi granicu ukusa. I pritom uspijeva biti neodoljivo urnebesan.

I moramo priznati kako bi radije  u ovom superhero filmu željeli vidjeti još koji kadar njihovih bedastih razgovora, ironičnih opaski na Dijanino podrijetlo, i sličnih neodoljivih bedastoća, nego ponovo neku od slow-motion akcijskih scena.

U svoja dva i pol sata, većina prvog djela filma prolazi apsolutno bez nekih velikih scena na kakve smo navikli u filmovima ovakvog tipa.

Film jednostavno poštuje, kako gledatelje tako i svoje likove. Daje im dovoljno vremena da se izgrade, a nama priliku  upoznavanja njihova svijeta. Shvaćanje njihovih uloga u tome svijetu i uvid u njihove motivacije. Prije nego bivaju gurnuti u žrvanj radnje.

Baš kao spomenuti filmovi, za razliku od svojih DC prethodnica, Wonder Woman je ono što od super hero- blockbustera očekujemo. Tako je  Wonder Woman u prvom redu – zabavan film!

Da! Osim što je prekrasno napravljen, s mnoštvo boja, šarenila i bez krajnjeg negativca koji je tek CGI-oblak, film obiluje HUMOROM!
Osim u dijalozima, humor je prisutan i u prikazivanju radnje. Redateljica Patty Jenkins se odlučila za fini balans između prikazivačke naracije i “show-don’t tell” elemenata.

I baš je balans- ona ključna riječ koja može okarakterizirati ovaj film i njegovu pozitivnu kvalitetu.

Balans među likovima, balans u prići, pa čak i balans između vjerodostojnosti i CGI scena.

 

No dobro nije sve super savršeno. I ovaj film pati od boljke nedostatka uistinu dobrog negativca.  Iako na raspolaganju ima par kandidata. Na momente ipak nije lišen niti klišeja, niti patetike, ali sve je to tako fino dozirano i prekasno uklopljeno.

Osim što nam se osjećaj logike i dan nakon gledanja filma bori s činjenicom kako se velikim mač može uspješno uz leđa  pridržavati…čime… dobrom guzom?!?!?

Friendly CGI

Boje u filmu su predivne, kadrovi odlični,  scene borbe impresivne, a glazba nadahnjujuća. Čak i kada ih CGI nadrealnost preuzme – efekti tu nisu sebe radi. Efekti ovdje služe kako za ocrtavanje priče, tako i za prikaz razvoja Dijaninih sposobnosti.

U konačnici, ovo je valjda jedan od uistinu rijetkih filmova iz „DC-versea” koji ćete željeti pogledati, ponovo – još koji put.
Ne samo da napokon imamo dobar film s kvalitetnim super-hero ženskim likom kakvog priželjkujemo valjda još od Ripley iz Aliana, nego smo dobili film koji ne pati niti od suvišnog šovinizma, a niti od feminizma.
Jednostavno imamo odličan spoj ravnopravnosti, balansa i humora.

Stoga, DC, ukoliko je moguće, oduzmite Justice Legue Snyderu i dajte ga Patty Jenkins.
Cura ne da ima dušu, nego definitivno i zna znanje!

Hoće li James Wan uspjeti napraviti za DC željenu inačicu Wolverine coolnesa od  Jasona Momoae u nadolazećem  Aquamanu, tek ćemo vidjeti…


 

Trebate li profesionalne fotografije ili video ?

 

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

UNPLUGGED by Hippy Garden

Umjesto uobičajenog editoriala pripremili smo vam modnu poslasticu. Izdašnu i obilnu – cjelokupnu retrospektivu Hippy Garden kolekcije ‘Unplugged’. Buntovnu kolekciju ‘Unplugged’ Đurđice Vorkapić i njezina ...