Spider-Man: Homecoming

0
Share Button

Petnaest godina od prvog većeg pojavljivanja na filmskom platnu Spider-Man je ponovo s nama, sada napokon u naručju Marvela. Urnebesno zabavan!

Uspjeh najnovijeg Spider-Mana bio je i više no očekivan.
Radi se o dobro proračunatom filmu, iskustveno balansiranom kako bi bio dopadljiva ljetna razbibriga. 

Bez suviše precioznih pitanja, gotovo lake tematike i razvodnjene fabule, Spider-Man: Homecoming uspijeva unatoč svemu biti odličan dodatak Marvelovoj franšizi, s time nabrojani „nedostaci“ nimalo ne škode.

Mlađahni Tom Holland dobio svoju premijeru unutar Marvel svemira gostujući u Captain America: Civil War.

Promišljeno napisano i odlično iskorišteno vrijeme u kadru, omogućilo je uvid u zabavnu stranu mladoga Petera Parkera, iskoristivši potencijal lika, uz dovoljno humora da nam odmah priraste srcu. Tek toliko da se pri kraju filma CA: Civil War, ne trebamo pitati: „Što će nam još jedan film o Čovjeku Pauku“?!

Povratak kući

A to pitanje bilo bi sasvim na mjestu. Tako i sam naslov filma skriva podvojeno i dosta cinično značenje.

Naime, Spider-mana smo se nagledali dovoljno na filmskom platnu u zadnjih 15.-tak godina i pomalo zasitili. Iako je to druženje krenulo iznenađujuće dobro.

Pomalo je teško pojmiti koliko je već vremena protutnjalo od prve verzije kultnog redatelja Sama Raimia koji je u kostim njujorškog spider klinca obukao tada još podosta simpatičnog Tobeya Maguirea, davne nam 2002. godine.

Čak ako film pogledate i ponovo, nije teško shvatiti koliko je ispod prosjeka kojeg danas postavlja Marvel. Međutim, svejedno se i dalje radi o dopadljivom filmu kojemu nije teško otrpjeti niti nastavak. A, sve nakon toga – bolje je i ne spominjati.

Međutim kako nije svako zlo- za zlo. Moramo zahvaliti redatelju Marcu Webbu, koji si desetljeće nakon Raimieva Spider-Mana priskrbljuje čak dvije šanse da ovog superheroja uz reboot pod nazivom The Amazing Spider (2012.) zabije u totalno dno.

Web je očito uz recikliranje zaboravio kako uz veliki buđet dolazi i velika odgovornost.

Sony, „product placement“ kandidat za Guinnessa i vlasnik prava na lika, ime je kompanije koju ćete prvu vidjeti u novom filmu.  A mi pozdravljamo odluku Sony-a da autorska prava za mladolikog heroja u kostimu pauka napokon vratiti, odnosno ustupiti Marvelu.
I napokon 2017. vrijeme je za Spidermanov – Homecoming.

Show don’t tell

Marvel je imao dovoljno vremena učiti na vlastitim greškama. Za razliku od Warnebrosa i DC-a, prvi su počeli osluškivati želje fanova, pa je u konačnici stvorena formula koja više ne može pogriješiti.

Međutim iza te formule stoji i mukotrpan rad i uvažavanje važnosti dovoljno inteligentnog scenarija, obavezna doza humora (u dovoljnim količinama) i možda čak napokon u Spider-menu vrlo vidljiv, pomalo prenaglašen trud oko detalja koji služe tek ugađanju publike (peterove majce, recimo).

Od samom početka filma, želi nam se saopćiti činjenica kako smo dio Avengers svemira i kako su događaji unutar Avengers franšize – američka zbilja i svakodnevnica, a događaju koje smo gledali u prethodnim filmovima, uzročno i posljedično -odjekuju i dalje. Čak i kroz američki obrazovni sustav.

Film tako počinje retrospektivnim podsjećanjem na Njujorška događanja iz prvog The Avengers (2012.) filma i gradi svoju fabulu na tom saznanju.

S druge strane imamo srednjoškolskog klinca Petera Parkera.
A Pero je tipičan klinac, doduše nadprosječno bistar, ali i dalje srednjoškolac kojeg more svi srednjoškolski –pubertetski problemi.
Jedina razlika između njega i ostalih klinaca, činjenica je kako on poslije škole navlači svoj Spider-man kostim u želji da  kao super heroj bude koristan svojoj zajednici. Pa makar se radilo i o mikrokozmosu Njujorškog Queensa.

Peter živi (ovaj puta) s mlađahnom tetom, glumi ju nenametljiva Marisa Tomei i kako u prići ne postoji „uncle Ben“, za njegovo moralno usmjeravanje, ovaj puta je u više sarkastičnom nego edukativnom tonu zaslužan – Tony Stark aka Iron Man.

Pohvalno je kako nas film ne davi s „origin story“, pričom o tome kako je Perica postao Spider-man, jer ona je gotova i završena činjenica.
Priča koja je okosnica filma, Peterovo je sazrijevanje. Od razigranog  i naivnog klinca do ozbiljnog kandidata za Avengerse.

Iza svakog pravog sazrijevanja stoji iskustvo vođeno pokušajima, pogreškama i u konačnici pravim odlukama. I to je onaj dio u kojemu trebamo uživati. Samim time što scenaristi  i redatelj nisu ovdje podcjenjivali publiku niti sam lik Petera Parkera.

Skup detalja i zabave

Već smo spomenuli kako je sama radnja pomalo razvodnjena. Možda, ali sama radnja tek je kralježnica koja vodi i usmjerava detalje u filmu u kojemu je put važniji od odredišta. Nije nam važno kako je Peter postao Spider-Man. Važno nam je kako je Spider-Man, od pubertetlije u kostimu postao legitiman lik i super heroj kojeg možemo u budućnosti uzeti za ozbiljno.

I moramo priznati kako je neiskvareni Peter tu uspješniji od, svojim unutrašnjim demonima nakrcanog Tonya Starka. Ali upravo su te razlike i detalji u karakteru ono što ove likove čine – stvarnima. Marvel to poznaje i poštuje. Tako će Peter bez obzira na sve biti radoznali klinac, a Tony čim izađe iz svog metalnog odjela i dalje pomalo tek sarkastični bogati seronja. Kojeg kao takvog i volimo.
Dokle god si ne stavlja pršut na čelo, nego uistinu brani „malog čovjeka“.

New York, New York

Za razliku od batmanova Gothama, supermenaova Metropolisa ili flasheva Central Citya, Peter živi u New Yorku.
Stvarnom gradu dovoljno ikoničnom i prepoznatljivom, da ga turisti već sada zamišljaju s Avengers tornjem lociranom na centralnoj parceli Manhattana s adresom 200 Park Avenue.

Stoga ne treba čuditi kako upravo New York igra jadnu od važnih uloga u filmu.
Ta težnja za realnošću i stvarnom pripadanju realnom svijetu viđena je već u prvoj interakciji između Spider-mana i kapetana Amerike, gdje se pokazuje uvažavanje pripadnosti određenom „kvartu“, „rivalstvo“ između Boorkyna i Queensa.

Niti Homecoming ne kvari taj ugođaj. New York je dom, važna kulisa ali i važan sudionik u prići.

Ulice Queensa, vožnja na vagonu podzemne, neboderi Manhattana, Staten Island trajekt s pogledom na Kip Slobode ili pak noćna panorama zabavišnog parka na Coney Islandu, naizgled pozadinski su detalji, ali vrlo važni za identitet i cjelokupnu priču.

Humor

Naravno, drugi lik po važnosti uz rame s New Yorkom je dakako i humor. Vrlo proračunati, nimalo banalan, ali u obilnim količinama.

Spider-Man: Homecoming neobično je zabavan film i nastoji nam predočiti sam duh Spider-mana upravo na taj bezbrižan i zabavan način.
I sam cameo man Stan Lee, za Spier-mana je izjavio: on nije pravi čistokrvni heroj, nikako neustrašiv poput Thora ili nemilosrdan kao Hulk. On je klinac tek  iz susjedstva koji želi činiti dobro.

Kada Batman navuče svoju masku, on želi da ga se zločinci plaše. Kada Spider-man navuče svoju masku, on želi s njome sakrili lice uplašenog klinca.

Upravo te momente primjećujemo i u filmu. Odlično odglumljene od strane Toma Hollanda,  s maskom i bez nje. I odlično režirane od strane redatelja Jon Wattsa.

Čak i kada se u filmu dese neočekivani obrati, potpuno opasni za Petera, niti ti momenti nisu lišeni urnebesnog humora.

Seciranje stripovskog lika Spider-Mana, odličan je rad scenarista, gdje se suptilno odgovara na brojna pitanja fanova serijala, a odgovori su u konačnici vizualni užitak i komični urnebes.

Recimo, kako je Spidermenu, kada se zatekne u predgrađu, daleko od Manhattna i visokih zgrada. Pomalo podsjeća na vic o Spider-Manu u Zagrebu, kada s Cibone skoči na Zagrepčanku i ne zna kamo bi dalje… Film nam daje urnebesan odgovor…

The Negativac

Negativac je ono što je u superheroj filmovima uglavnom –najslabija karika. Osim kada se radi o Batmanu i Jockeru…to je ona posebna kemija koja se oduvijek želi replicirati.

Nažalost mnoga sranja od filmova – superheroj tematike, odluče se na negativca koji je ultimativno zlo. Spoj oblaka, prašine i infantilnih CGI efekata s svetom misijom uništenja svega i pod svaku cijenu. Bez razuma i logike.

I takvi filmovi uglavnom budu instant sranje. Od Green Lanterna, do Suicide Squada, popis bi bio i prevelik, zamoran i nepotreban.
Ako negativac nema jasni motiv, dušu i iskru s kojom bi se mogli poistovjetiti, postaje samo dosadni CGI moment lijenosti scenarista.

Na sreću, Spider-Man: Homecoming vrlo je promišljen, iako nam tu činjenicu želi pomno skrivati.
Ulogu negativca preuzeo je legendarni Michael Keaton, koji ovdje glumi svoj tipični Keaton obrazac, brbljivog simpatičnog šljakera.
Poduzetnika – rekli bi smo u našim krajevima.

Tom Holland, Michael Keaton, i redatelj Jon Watts na snimanju filma:  SPIDER-MAN™: HOMECOMING.

Čovjeka iz naroda, koji brine za svoju ekipu i svoju obitelj i tek iskorištava nastalu situaciju.
Dakle klasični hrvatski tajkun. Na isti način kako su  gore spomenuti iskoristili domovinski rat i stekli imetak, on je iskoristio napad vanzemaljaca na NYC.  Dakle, čovjek iz naroda, kojeg tek način na koji brani „svoje“ zapravo čini- negativcem.

On dakle nije zločinac u pravom smislu riječi. Nikako se ne radi o klišeju poremećenog nihilista koji pod svaku cijenu želi uništiti sve oko sebe. On je samo poduzetnik koji bi još malo “jamio” pa ne želi da njegova lova prestane pritjecati, pa makar zbog toga netko usput i strada. #croatiantagedies

I poput malenog Petera, on je tek čovjek od krvi i mesa. Čovjek koji je poput Petera iskoristio nastalu situaciju kako bi pomoću sakupljene tehnologije nadišao mogućnosti čovjeka od krvi i mesa i spremio koji ekstra dolar u džep, poput lešinara skupljajući i rasprodajući ilegalnu vanzemaljsku tehnologiju.

Stoga smo zahvalni scenaristima kako su ustrajali da Spider-Man bude tinejđerska verzija superhero filma bez previše mrtvih, a negativac koji nam uistinu može biti simpatičan, ostaje spremljen i za kasnije.

Michael Keaton, iako na sebe po treći put navlači krila, ovaj puta u ulozi Vulturea, i dalje je simpatičan lik, koliko god na momente bio zastrašujući i opasan za Petera.
A sama njegova funkcija lešinara, odlično je slijepljena u cjelokupnu priču Avengers franšize.

Iako se radi zapravo o skromnom liku, bez ega jednog Ultrona ili nadolazećih super negativaca, svaka minuta njegova filmskog pojavljivanja poseban je užitak.

Rijetko je imati dobrog negativca za kojeg zapravo brinete, ne želeći da bude nepovratno uništen.

Fotofiniš

U finalu Spider-Man: Homecoming, urnebesno je zabavna, promišljeno napisana i odlično režirana ljetna kino razbibriga.
Svojevrsna Marvelova posveta ikoničnom liku super klinca iz susjedstva i zagrljaj pun ljubavi novoj/staroj pridošlici u obitelj franšize.

A susjedstvo, obitelj i nasljeđe itekako su važni.
Od marvelova loga na samom početku upotpunjenom „Spiderman Does whatever a spider can“ -pjesmicom, do „Blitzkreig Bop“ pjesme Ramonesa, također ekipe odrasle u Queensu, preko vizura New Yorka, pa sve do odjavne špice u maniri spota Ramonesa… film je topla i zabavna priča o jednom neobičnom odrastanju.

Spiderman, Spiderman
Friendly neighborhood, Spiderman
Wealth and fame, he ignores
Action is his reward
To him, life’s a great big bang
up Whenever there’s a hang up
You’ll find the Spiderman!

 


Trebate li profesionalne fotografije ili video ?

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Leica – ljubav prema fotografiji

Oduševljeni činjenicom kako je legendarnu marku fotoaparata moguće napokon kupiti i tu kod nas, odlučili smo par redaka posvetiti povijesti jednog od najvažnijih fotoaparata koji ...