We are all made of stars

0
Share Button

Veliki prasak ,bljesak  daleke prošlosti i djelomično prihvaćena teorija sadašnjosti, proces je nastanka prostora i stvarnosti koju danas živimo.

Trenutak stvaranja dogodio se u djeliću sekunde kraćem od poznatog i definiranog Plackovog vremena još uvijek dovoljno kratku da je znanost danas ne može točno objasniti.

Unutar tog vremena, prostor i vrijeme nemaju isto značenje kakvo danas razumijemo.

Tajanstveni impuls početak je kada su materija i energija dobile svoj smisao.
Milijunima godina mijene, elektroni, protoni i neutroni stvorili su prve atome vodika i helija, a nukleosintezom u zvijezdama elementi ugljik, kisik, dušik i željezo postali  temelj stvaranja novih, umiranjem starih galaktičkih sustava.

Pulsacija materije i energije događa u vremenskom kontinuumu. Našoj ograničenoj stvarnosti intelekta i svijesti koju nazivamo ljudski um, teško je shvatljiv upravo taj početni impuls održavanja svakog trenutka postojanja.
Znanost je u dosegu svojih mogućnosti objasnila puno, ali na pitanje o početku i pravcu kamo se sve pokreće te koja je svrha takvog zbivanja, neće možda nikada dati odgovor.

Tajna nam ostaje skrivena. U kozmičkoj stvarnosti, iluziji onoga što nazivamo vremenom, sustava koji nestaju kako bi stvorili nove početke, super kombinatorikom povoljnih uvjeta, kemijskih procesa i fizikalnih zakona, stvorilo se novo postojanje unutar svemirskih prostranstava.

Vjeruje se da je abiogenezom -prirodnim procesom nastanka života iz neživih jednostavnih organski spojeva, uključujući samoreplicirajuće molekule – nastao život.

Kroz milijune godina evoluiranja kroz procese mutacije, odnosno slučajne promjene na genima koje određuju različitost gradeći nove organizme – nastao je čovjek.

Mnemotehničkom složenicom Mg CHOPKINS CaFe, jednostavno pamtimo elemente zvjezdanog sjaja utkanih u naše fizičko postojanje.
Svako slovo označava upravo  gradivni element našeg tijela… Poput malog plavog planeta u beskraju svemirskih prostranstava, intergalaktičkih sustava, nukleus  stanice svakog organskog sustava ispunjava svoju svrhu pohranjujući zapise u strukturama nazvanih genima.

Nevidljiva sila prisutna u materiji i antimateriji, super impuls zbivanja unutar poznatih i nepoznatih nam kontinuuma, pokreće i sve važne procese unutar stanice i cijelog ljudskog organizma.
Genijalna DNA-deoksiribonukleinska kiselina u obliku super duoble helixa koju tvore šećer, fosfatna skupina i 3 baze A,G,C,T-u staničnoj jezgri nosi genske šifre za specifičan biološki razvoj svih staničnih oblika života.

Super računalo, vrhunski matrix, dizajn slučajnosti koje zapravo nema.
Specifičnim kodovima unutar matrice, informacijama koje se prenose gotovo savršenom kombinatorikom (greške prilikom prijenosa se događaju, ali i ispravljaju) određeno je sve vidljivo na nama samima.

Apsolutno sve rezultat je svakodnevne dinamike prepisivanja i kodiranja svih građevnih elemenata u nama. Dizajnirani smo svemirskim kodovima.

Nema istoga, nema ponavljanja u poznatim nam uvjetima. Poput milijuna zvjezdanih galaksija jedinstvenih i neponovljivih u vremenu, svatko od nas je super tvorevina  računalnih prepisivanja unutar stanica, složen i jedinstven produkt svemirskog dizajna unutar nas samih.

Obnavljamo se, umiremo, rastačemo i opet sastavljamo u svakoj sekundi vremena. Jedinstveni smo i  neponovljivi takvi kakvi jesmo. Isti mi u ovoj dimenziji ne postoje.
Svi smo povezani jer potječemo iz istog izvora, ne pronalazimo se međusobno u slučajnosti nego privlačimo upravo prema  različitosti kako bi osigurali bolju verziju nas samih u potomstvu.

Prenosimo se malo izmijenjeni i opet dio nas živi u drugome, a sustav replikacija će kombinatorikom stvoriti sličnog, nikada istog čovjeka. Poput zvijezda koje kraj jednog postojanja pretaču u drugo nastankom naprimjer – Supernova.
Svoje gradivne elemente i mi vraćamo zemlji.

Organska materija se razloži, ali ne nestane. Ostaje sa svom energijom prošlog nam života utkana u nju.

Sunce koje živi milijunima godina osiguravajući uvjete za život na Zemlji stvaranjem energije fuzijom atoma vodika u svojoj jezgri, potrošit će sav vodik (perpetuum mobile ne postoji) i postati veliki crveni div te progutati našu Zemlju.

Upravo tada , svi gradivni elementi zajedno sa informacijama i energijom  nas samih koji će biti utkani u njega, postat će početak stvaranja nekih novih zvjezdanih sustava…


Autor: Marijana Radionov

Cover photos: Deyan Barić

Model:  Nuria Godvera



Trebate li profesionalne fotografije ili video ?


Share Button

No comments

Preporučujemo: