Pommer 1856. / Gojević 2016. “fotografične slike naših narodnih spisateljah”

0
Share Button

U muzeju grada Zagreba otvorena je jedinstvena izložba koja spaja hrvatske umjetnike u razmaku od 150 godina.

Muzej grada Zagreba upriličio je jednu od zanimljivijih fotografsko / multimedijskih izložbi, stvorivši neočekivani kontinuitet i na iskonsko tradicionalni način spojio autore koje dijeli stoljeće i pol umjetničkog stvaranja.
Kako fotografskog, tako i književnog.

Bezvremensko značenje fotografije

No predstavimo prvo ideju s fotografima, čija imena krase naslov izložbe uz cjelokupnu ideju realiziranu od strane autora: kustosice Ive Prosoli i dr. sc. Hrvoja Gržine.
Namjera autora izložbe bila je pokazati nam začetke hrvatske fotografije te paralelno tu povijest dočarati uz našu užurbanu današnjicu.

Izložba nam u svojem prvom dijelu prikazuje začetak vremena kada je fotografija doživljavana kao novo liberalno alkemijsko čudo koje dozvoljava svakome, bez obzira na imetak koji je uglavnom bio potreban kako bi se naručio slikarski portret, posjedovanje svojega istinskog odraza uz fotografiju kao spoj umjetnosti i tehnologije.

Danas, nakon 190 godina života s fotografijom, u vrijeme kada gotovo svi u  posjedujemo  u vidu pametnih telefona, ne samo fotoaparat nego i mikroračunalo, nije jednostavno prizvati divljenje čudu fotografije, onakvo, kakvo su osjećali naši predci koji su se po prvi puta našli pred ovom zagonetnom i za njih čudnom spravom.

No ova izložba je upravo i u tome uspjela, predstavivši nam fotografiju kakva je bila nekada.
Govorimo o vremenu  bez električne i flash rasvjete, uz komplicirane i pomalo opasne te agresivne kemikalije, s kamerama koje su težile i preko 50 kilograma.

Uz ekspoziciju koja je trajala i do desetak sekundi, nama iz svijeta fotoaparata koji stanu u dlan i odrade svoj posao u stotom djeliću sekunde, upravo taj starinski Ambrotypijski način stvaranja dočarava svu onu iskonsku magiju fotografije.
Magiju pri kojoj staklena ploča izvučena iz tanka sa srebrnim nitratom, pred nama počne ukazivati ljudski lik.

Fotografi

Stoga nas ne čudi kako su autori izložbe odlučili spojiti fotografije iza kojih stoji Franjo Pommer s onima našeg suvremenika Roberta Gojevića.
Naime, Franjo Pommer bio je prvi zagrebački rezidentni fotografski majstor.  Zapravo prvi fotograf koji je u Zagrebu imao i svoj stalni atelje te fotografski studio, prvo u gornjogradskoj Kuševićevoj ulici, a zatim u Ilici.

Pommera će domaća fotografska povijest pamtiti  kao autora jedne od prvih  foto reportaža, odnosno prizoru postavljanja spomenika Banu Josipu Jelačiću, 1886. godine.

Začetnik fotografije

Međutim ono što je bio temelj ove izložbe dvoje autora, jedan je od prvih fotografskih projekata u hrvatskoj.  Uz pomoć Ljudevita Gaja, Franjo Pommer snima tada istaknute Ilirce u seriji fotografija pod imenom : „ Fotografične slike naših narodnih spisateljah“ iz 1856. godine.

Nažalost, od petnaestak fotografija književnih vjerodostojnika toga vremena, do današnjeg dana sačuvane su tek četiri fotografije.

Rođeni Danac, Pommer  kao  slikarski šegrt je došao u Zagreb, gdje se zaposlio kao dekorater u kazalištu. S otvaranjem fotografskog ateljea, zadužio je i oplemenio domaću fotografsku kulturu. Uveo je trend fotografija u veličini posjetnice s jasno označenim datumom izrade, a njegova kvaliteta donijela mu je prestiž po kojem su mnoge tada uvažene osobe svoj status u društvu željele potvrditi upravo „pommerovom fotografijom”.

Taj trend fotografske izvrsnosti nastavljen je poslije i u poznatom studiju Tonka, a danas ga vjerno nasljeđuje i jedinstveni fotograf Robert Gojević.

Naime, u doba zagađenja digitalnom fotografijom, Robert i dalje snima portrete upravo na taj stoljeće i pol stari „Wet Plate“ način, stvarajući tako, ne samo impresivne fotografije, nego pružajući i neprocjenjivo  iskustvo svojim modelima.

Među modelima koji su pred robertovom Kodak Model B kamerom do sada zadržavali dah na par sekundi, mnoge su poznate face domaćeg umjetničkog i javnog života.

I upravo  ta činjenica, kao i djelovanje Roberta Gojevića, u mislima autora ove izložbe spojila je, ne samo dva iznimna fotografa, već i književne velikane sa sredine 19. i početka 21. stoljeća.

Na oba kata imamo, dakle portrete između kojih je razmak – 150 godina od nastanka i umjetničkog djelovanja, kako autora, tako i osoba na fotografijama, ali ih veže činjenica da su snimljene na gotovo istovjetan način.

Uz Pommerove fotografije osoba hrvatske književne povijesti u prvom djelu,  suvereno stoje i fotografije i gojevićevih  15 portreta – suvremenih i trenutno aktualnih hrvatskih pisaca u drugom djelu izložbe.

Portreta koji se, nadamo se, neće zagubiti u vremenu, kako bi ovaj kontinuitet mogao za izvjesni brioj godina nastaviti neki drugi “novi Pommer” ili “drugi Gojević”.

Ovu iznimnu izložbu, koja je zbog Pommerova porijekla pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Kraljevine Danske u RH, možete razgledati do ožujka 2018. godine, nakon čega se izložba seli u prostore partnera izložbe – Muzej Grada Koprivnice.

 

Više o povijesnom „Wet Plate“ načinu fotografiranja i stvaranju fotografije te radu Roberta Gojevića, možete saznati i u našem razgovoru s Robertom!

 

 




 

Trebate li profesionalne fotografije ili video ?

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Hladno Pivo

Hladno pivo napunilo je potpuno malu dvoranu Doma Sportova i uz energičnu publiku odprašilo najveće hitove svojih prvih albuma… a to je tek prva večer… ...