Deadpool 2

0
Share Button

Brbljavi plaćenik  ponovno je poharao kino blagajne nudeći na isti način drugačiju stvar, a mi mu od silnog smijeha nemamo vremena zamjeriti.

Nakon što je prvim filmom pokazao srednji prst holiwoodskom establišmentu i dokazao kako film s eksplicitnim nasiljem i humorom, namijenjen odraslijoj publici i uz „R“ rejting ( za starije od 18 godina) može sasvim impresivno popuniti kino blagajne, tek nedugo nakon marvelova slatko-gorkog emocionalnog loma s „Infinity war“ filmom unutar Avengers sage, Deadpool ponovo otkopčava šlic i nudi mlaz vlastitoga mišljenja o cijeloj glorifikaciji filmske industrije.

Deadpool se dakle, sasvim očekivano vrača još jednom ubrati novac iz džepova sarkastične izgubljene generacije i milenijalaca.

Ali nemojte pritom misliti kako se ovaj brbljavi plaćenik nije dobro pripremio.
Naprotiv, za vaš novac s kojim je Deadpool 2 upravo oborio još jedan financijski rekord, svaki fan može očekivati neprestane salve smijeha uz dobro promišljene, inteligentne fore, ali i mnogo, mnogo više od tek banaliziranja humorom.

Sasvim je krivo i nepotrebno lamentirati oko toga
koji je Deadpool bolji.
Odnosno, da li je nastavak dovoljno smiješan i zanimljiv
kako bi parirao svom prvijencu.

U prvom smo filmu, u svojevrsnoj „origin“ priči tek upoznali brbljivog plaćenika, njegov sarkazam, ironiju ali i stil života.
Shvatili smo njegove motivacije, te otkrili kako i zašto je bivši vojnik specijalnih snaga, sada plaćenik, Wade Wilson, postao besmrtni superheroj s nietzscheovskim kompleksom u svoj snazi nihilizma i Übermensch parodije.

Pod krinkom superhero filma, dobili smo uvrnutu ljubavnu priču, odnosno ljubavna priča s neizbježnom damom u nevolji, upakirana nam je u sarkastični osvrt na superhero filmove.

Zajebancija s mudima

Uz jednu zanimljivu sekvencu, koja je navodno slučajno procurila na Internet i postala instant „must see“ moment kod fanova, ekipa prvog nastavka Deadpoola dobila je zeleno svjetlo za svoj rizičan potez.
Rizik se isplatio, karijera Ryana Reynoldsa je oporavljena, a fanovi stripolikih superheroja dobili su razloga za još jednu funboy extazu.
I to do te mjere da je čak i finalni Wolverine film s vječnom Dedpoolovom opsesijom – Hugh Jackmanom, dobio od studija zeleno svjetlo da nam ispriča svoju impresivnu distopijsku analizu budućnosti uz toliko očekivani „R“ rating.

Za Deadpoolov nastavak, s željom da ostane dosljedan originalu, a ne kao tek mužnja jedne te iste formule, kreatori su dobro promislili i odlučili upregnuti sada uvelike izdašniji budžet.

Stoga je i više nego uočljiv potpis novog redatelja Davida Leitcha, mnogima najpoznatijeg po svojim „kaskaderskim“ radovima, a s time i nedavnim redateljskim iznenađenjima poput „Atomic Blonde“ i s pravom cjenjenijeg tarapana užitka „John Wick“.

Treba li nas onda čuditi kako uz salve sarkastičnih komentara i humorističnih doskočica, Deadpool 2 obiluje i odlično koreografiranim scenama makljaže s pregršt nadrealno stripolikog akcijskog nasilja… Weeee!

Cake is a lie!

Međutim, think-tank sastavljen oko realizacije Deadpool2 filma sasvim je svjestan činjenice, kako usputne šale i akcijske scene ne čine dobar i gledljiv film ukoliko ne postoji i barem kakva takva priča koja poput kralješnice povezuje te elemente.

Na sreću, za razliku od Zacka Snydera, ova je ekipa pročitala u životu i više od jednog stripa i sasvim dobro shvaćaju i genezu stvari i motivacije likova.

Uz to, dobro su svjesni i najvažnijeg pravila koje se vrti oko činjenice kako nikako ne treba podcjenjivati znanje ali i očekivanja fanova, kojim je taj svijet unutar stripova važniji i stvarniji od onog nam vlastitog…
Geeks!

Ali baš zbog toga znaju kada i kako fanovima ponuditi na pladnju „lore referencu“ koju će već u sljedećoj sekundi uništiti i sasjeći s užitkom, a da ipak u toj mazohističkoj seansi fanovi i poznavatelji stripova budu sretni… naizgled. Ajme uništili su nešto što volim, ali sam sretan jer sam prepoznao što i kako 😀

Euforija ravna onome koju publika na koncertu osjeća kada mega popularan band na gostovanju uspije skoro pa pravilno izgovoriti ime naše vukojebine u kojoj gostuju!
Hell Yeah!

Naravno, pritom ovdje govorimo i o mnogo za filmsko platno novih likova, izvučenih iz antologija Marvela i X-Man franšize oko kojih se u filmu postepeno gradi kulminacija priče da bi im se filmski bitak sveo tek na instantno i krajnje grotesko krvavo rješavanje gostujućih celebrity-a.

Ali, bez obzira što djeluje kao šamar u lice, u isto vrijeme funkcionira savršeno, sasvim u duhu i filozofiji Deadpool svemira.

Cameos

A kako je glavni „cameo man“ ovdje skriven tek kao pojava na zidnom grafitu, oni malo pronicljiviji osim očite brzo potrošne ekipe koju čine: Bill Skarsgård, Terry Crews ili Hayley Sales, moći će opaziti pomalo zakamuflirani miljenike fanova u vidu Alana Tudyka, Matta Damona (opet! :))  i vidljivog na pune 2 i pol sekunde „odličnog“ Brada Pitta. Ma te dvije sekunde su zapravo čista ljubav! 🙂

A svi novi likovi ovdje su upravo zbog psihološkog profila samog Deadpoola, koji zbog „težine“ priče prekida svoji praksu vuka samotnjaka i traži pomoć, nastajući se uklopiti prvo u X-men tim, a nakon toga stvoriti i vlastiti, s politički korektnijim imenom koje će zapravo samom radnjom filma negirati.

Mudro i u slojevima.

Dakle niti jedan od poteza ne prolazi bez očite višeslojnosti u pristupu.
Jedan sloj drže razlozi za humor dok se u donjem sloju skriva sarkastični osvrt, svojevrsni komentar unutar farse i samo parodiranje na cjelokupan superhero žarn i klišeje koje on nosi sa sobom.

Kako je lik Deadpoola sam po sebi – besmrtan, jednostavno ne postoji stvaran rizik kojemu bi taj lik bio izvrgnut da priča dobije dramatične tenzije koje bi bile išta doli „one punch man“ nihilizma.

Kako onda možemo strepiti i stvoriti dramu oko nekoga kojemu zapravo nikada i ne prijeti neka stvarna opasnost, niti mu djela iza sebe skrivaju ikakve stvarne posljedice, koje bi mu mogle izgraditi karakter i unaprijediti kao osobu? A kamoli da se još možemo vlastitim krhkim bitkom i poistovjetiti s njim.

Stoga je na scenaristima bio očiti posao osmišljavanja kako lik Deadpoola uništiti, degradirati i spustiti na samo dno egzistencije, gdje se kroz karakteristike lika može očekivati njegovo unutarnje napredovanje gdje je biva primoran na putu do krajnje kulminacije, kako bi to lijepo kolokvijalno rekli- „vadi se iz govana“.

No dobro, ne baš Andy Dufresne – doslovno, ali vrlo blizu toga.

A kako je prvi film bio „ljubavna priča“ i kad je već Wolverinov „Logan“ preuzeo Deadpoolov „R rating“, Deadpool 2, ovom prilikom posuđuje njegov razvoj priče kao „obiteljske drame“. Uz to balansirajući ponovo na tankoj liniji između klišeja i (auto)parodije.

Kiss me like you miss me!

Za razliku od ostalih superhero filmova, Deadpool ovdje ne spašava svijet od neke neizbježne kataklizme uzrokovane CGI zlikovcem.
Naprotiv, kao i sam kaže boli ga briga za svijet, opstanak planete ili ljudske vrste.
Svijet koji on nastoji spasiti i što ga gurne u cijelu avanturu, njegov je vlastiti – svijet i nenadano pronađeni smisao života.

Svijet duševnog mira i obitelji koji mu gubitkom djevojke Vanesse, u djeliću sekunde bude oduzet, bacajući ga na samo dno kako psihološke, tako kasnije i fizičke egzistencije.
I tada, s samog dna – prava avantura zapravo može početi… Eto!

Naravno, ukoliko niste pogledali film nećemo „spojlati“ kako što i zašto iako se zbog same strukture filma, vrlo malo toga može nazvati spojlanjem.

Pa ipak Deadpool2 uspijeva imati i glavu i rep, te sasvim solidno ispričati priču, a ne biti pritom tek nagomilani niz štosova. Skoro.

Zato i nema smisla razglabati oko činjenice koji je nastavak bolji.
Dvojka je u ovom slučaju sasvim dostojan nastavak koji je opravdao očekivanja.

Da li vam se svidio prvi film? Da!
Da li je drugi film ista stvar kao prvi, samo što je ljubavna priča zapakirana u „obiteljsku“?
Da!
Funkcionira li?
Da! Zabavan je do boli i dostojan svake preporuke!

Unatoč ponavljanju, čak niti pri recikliranju fora film ne podcjenjuje publiku.
Sve fore koje smo vidjeli u prvom filmu, ovdje dobivaju svoj nastavak i upravo je referenca na njihovu repeticiju svojevrsni „punch line”. (diskretna X-man ekipa, robocop i „superhero landing“)

Brkovi Nihilizma

Ima li sve skupa imalo smisla- Fuck no!
Naravno da nema, pa to je Deadpool!
Smisao je u besmislu!

Tokom cijelog filma, Deadpool nam pokušava pokazati kako ništa zapravo nema smisla!

Život NEMA smisla- ukoliko sami ne stvorimo
svoj vlastiti smisao.

Nakon svake napete epizode, nakon svakog iznenađujućeg preokreta, Deadpool se okreće publici, probija „forth wall“ i svaljuje krivicu na „loš scenarij“ ili lijene scenariste“.

Čim se uživite u akciju, Deadpool vas brutalno podsjeća da je ovo- samo film!

Dakle kreče s čistom Nitcheovskom filozofijom nihilizma. Život je besmislen.
Deadpool gubi djevojku i njegov vlastiti život također gubi smisao do mjere suicida. A čak je i taj suicid- besmislen jer…

Deadpool ne može umrijeti
– život je farsa kad čak niti smrt nema smisla.

Međutim onaj za kojeg pretpostavimo da je negativac u filmu, uskoro saznajemo da su mu motivacije identične kao u našeg naslovnog junaka i da dijele jednaki pogled na smisao unutar besmisao.

Uz sav njihov mačizam, svodi se na jedini smisao i pokretačku snagu ovog dvojca – obitelj i nastojane da se ista i sačuva.
Pa iako je ta obitelj ovdje u totalno cameo fazi – “spremljena u frižider”.
Fridging, djeco draga googlajte sami 😉

Nihilizam postaje Sartre-ov egzistencijalizam i Deadpool i njegov kontra pad Cable – dobivaju svrhu, gradeći svoj put u očuvanju smisla i poretka stvari.
Njihovom vlastitom smislu života u inače besmislenom svemiru.

I taman kad odgledamo cijeli film i mislimo da smo vidjeli i glavu i rep, Deadpool iskoristi posljednji „megafn“ kojim jednostavno negira cijeli film banalizirajući cjelokupnu žrtvu koju je uložio u vlastiti lik i vrati nas na početak Nicheovoskog besmisla.

I tek tada možemo shvatiti kako je upravo besmisao njegova nihilizma ovdje alat u postizanju cilja s vlastitim – egzistencijalističkim smislom. Uh!

Deadpool2 odličan je film koji ispod naizgled banalne površine jeftinih štosova, fancy CGI grafike i smartass doskočica ipak ima muda suprotstaviti se cjelokupnoj filmskoj industriji, ne mareći pritom otvoreno pokazati kako se s najvećim guštom upravo pomokrio se baš tamo gdje je i spavao.

Naravno, novo doba čini nova pravila, ali ukoliko se sjetimo koliko godina se nastojalo ovaj film progurati mimo cenzurskih njušaka Holywoodskih  studija kojima je samo sisanje love jedina važna stavka, na pamet nam pada i besmrtni filmski genijalac, Billy Wilder, koji je učinio nekoć davno napravio upravo to isto.

Iskoristivši tadašnju vlastitu reputaciju, slao je studijima na ovjeru tek djeliće scenarija s krivim imenom, kako bi gotovo potajno snimio film koji je sablaznio tadašnji Hollywood, optuživši ga da piša gdje liježe.
A za uzvrat, nama je ostala savršena satira ukomponirana u pametni i drski noar pod nazivom „Sunset Bulevar“.
Genijalna filmska drskost koju će se na svoj vlastiti način ponovit tek jedan drugi genijalac poznat pod imenom – Mel Brooks.

Deadpool2 nema aspiracije postati nekim novim filmskim klasikom, ali da su zaradili dovoljno love – jesu.
Da su nas zabavili – jesu.
Bez dlake na jeziku u svom sarkazmu ne boje se krenuti niti od samih sebe i zato ih volimo!
Da li se sprema i treći nastavak?
Fuck yeah – sprema se!

 

Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Seven Mouldy Figs

Seven Mouldy Figs, žestokim koncertom promovirale su svoj album prvijenac u zagrebačkoj Tvornici Kulture… Iza enigmatičnog naziva „Seven Mouldy Figs“ kriju se djevojke čiji smo ...