Ice Mother Fuckin’ T, bitch

0
Share Button

Omiljeni nigga is back in the house motherfuckers, priuštivši  nam je dobrih sat vremena uživancije u zajedničkoj sauni.

Zbog iznenađujuće velikog zanimanja, ekipa iz  LAA- agencije, nastup je legendarnog L.A. rapera iz kompaktne Tvornice kulture premijestila u malo veći prostor Boćarskog doma, čak četiri mjeseca prije koncerta.

Nažalost ne nužno i bolji prostor. Osim lošeg razglasa čija je kakofonija bila donekle podnošljiva tek u stražnjim redovima, bila je to dupkom krcata sauna u kojoj su čak i na odlasku ljudi gacali kroz lokve pive i znoja… Bljak!

Sve za tek nešto više od sat vremena svirke.

Dali je ikome bilo žao? Definitivno ne!
Naravno, moglo je biti duže, bolje žešće, pa i po riječima uvaženog gosta: „there’s always much room for improvement“.

So what’s the problem yo, every man is turning bitch
How will I solve it yo? Duct tape and a shallow ditch

Ice Mother Fuckin’ T, bitch –samouvjereno je zauzeo pozornicu, ali i svu našu pažnju svojim oštrim repertoarom i ciničnim opaskama.
Da, to je je taj neodoljivi mulatski „madafaka“, Mister OG, kojeg smo toliko dugo čekali vidjeti ponovno!

Dvoranu su uglavnom ispunjavale nabrijane glave, ponegdje malo proćelave, ponegdje totalno izbrijane. Kako bi se, dakako u utrci s godinama spomenuta proćelavost sakrila, dok su oni drugi iz kako kod muške ali tako i ženske populacije lagano prošarani sijedima.

Ekipa koja je ispunila dvoranu, bila je dakle u rasponu od 30 – 50-tak godina. Izvukli su iz  ormara svoje crne majice, obleku mladosti i ostavili doma uspavanu djecu i brige oko posla, hipoteka, egzistencije, ne bi li se vratili na trenutak u djetinjstvo, u zajebane ali naizgled bezbrižne devedesete. U mindset Palacha i Jabuke, uz prizvuke uzgona Hard core cross over glazbe iz mladosti ove „izgubljene generacije.

I hear it every night,
another gunfight,
the tension mounts,
on with the Body Count.

Upravo u tim danas mitskim koliko i zajebanim devedesetima, nakon perioda uzbuna i televizijskog programa ispunjenog samo vijestima, na drugoj strani svijeta ista loša vibra potaknula je pravi revolt u najpoznatijem gradu sunčane Kalifornije.

Rođen u New Jersyu prije točno 60 godina kao Tracy Lauren Marrow , mladi Ice T ostaje bez oba roditelja, te se seli rođacima u Los Angeles, gdje živi s rođakom Earlom koji mu osim crnačkog rappa i onoga što će postati Hip hop usađuje zanimanje i ljubav za rock glazbu.

Kako kreće u srednju školu izrazito crnačke populacije, zbog svoje svijetlije boje kože vrlo brzo shvaća probleme rasizma, ali odudara od ostalih učenika već i zbog činjenice kako niti pije niti puši, niti se drogira.

But you see, I live in South Central Los Angeles and unfortunately…
SHIT AIN’T LIKE THAT! IT’S REAL FUCKED UP!

U vrijeme njegova školovanja, vrlo su bili izraženi problemi s gradskim bandama, a rivalstvo Bloodsa i Cripsa nerijetko bi kulminiralo i nasiljem u školskim hodnicima.
Međutim umjesto kriminalnih aktivnosti Tracya počinje privlačiti književnost i postaje nadahnut kontraverznim afro američkim piscem Robertom Beckom, poznatijim pod sinonimom  Iceberg Slim, čije tekstove pamti i recitira oduševljenim kompićima koji mu po piscu i daju nadimak Ice uz naravno inicijal, kao skraćenicu njegova imena, te se kao Ice-T počinje baviti glazbom.

Policijska brutalnost, javni neredi i protesti, suparničke bande i mnoštvo poginulih klinaca uz nove, opasne sintetičke droge učinile su Los Angeles opasnim mjestom za život u razdoblju od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog nam stoljeća.

On lead guitars I got my nigga Ernie C.
And I’m Ice Mother Fuckin’ T, bitch.

Nakon filma „New Jack City“ i svog solo albuma „O.G. Original Gangster“, Ice-T, kao američki rapper vrlo socijalno svjesnih pogleda na svijet, odlučuje u doba hardcore punk-rock-metal-rap crossover uzleta uz svoju rapp karijeru progurati i trash metal band potpomognut gitarističkim umijećem Erniea Cunnigana.
Ice T-ova prijatelja koji postaje nezamjenjiva vodeća gitarom i koautor pjesama benda, na stejđu poznatiji jednostavno kao Ernie C.

  1. godine izdaju svoj prvijenac, album koji nosi ime banda, ali sadrži i vrlo kontraverznu pjesmu: „Cop Killer“ (ubojica policajaca). Pjesma je zabranjena u reizdanju albuma, te biva zamijenjena, također ciničnim osvrtom, odnosno pjesmom „Freedom of speech“ (Sloboda govora).

I’m a COP KILLER, better you than me.
COP KILLER, fuck police brutality!

Mnogi do danas drže kako je upravo „Body Count“ ujedno i najbolji album banda, pa iako s godinama nisu nimalo omekšali, uporno rokajući po univerzalnim i globalnim temama ljudskog dostojanstva, borbe za život, ljudskih prava, ali nikako ne bez i dovoljno dobre doze cinične zajebancije.
Rekli bi smo „Dead kennedysi“ za „izgubljenu“ generaciju.

Those niggers are too hard core
this shit ain’t cool.

Spoj hip-hopa i heavy metala, band vrlo dobro izražava i svojim posvetama omiljenim glazbenicima, tako na albumima možemo pronaći obrade od Hendrixa pa do Suicidal Tendencies i Slayera.

Nažalost ostatak benda danas nije među živima. D-Roc umro je od linfanoma, Beatmaster V od leukemije a Mooseman pogiba u gotovo stereotipno u crnačkoj- gang tragediji – „drive-by shooting“.

Pa ipak nakon gotovo četvrt stoljeća Ice T se vrača još jednom u posjet hrvatskoj publici i nije nas zaboravio. Kontakt s publikom bio je i ovom prilikom vrlo živ, a na pozornici je vrlo energično ritam održavao i Ice-T-jev dvadesetogodišnji sin, a posjetila nas je na trenutak i Coco.

Nažalost koncert je trajao tek nešto više od sat vremena, te je na iznenađenje publike željne još svirke okončan tek nakon jednog bisa. “Nemojte me zajebavati, bole me leđa, ipak sam ja čovjek koji je napunio šezdesetu” – izjavio je Ice T na stejđu.

Ali, sve u svemu, bio je to prilično „nice“ koncert.
Onaj koji ti legne tek kad nakon koje pive s ekipom koju nisi vidio godinama, dođeš doma i zadnjim snagama, polako da ne probudiš ukućane, upališ računalo i staviš slušalice.
Jer tko će sada prekopavati po davno zaboravljenim i od prašine sigurno slijepljenim CD-ovima i tražiti Body Count, kada je dovoljno upisati „best off“ u tražilicu You Tube-a.

Da bio je to odličan koncert, ili baš i nije… ne znam, bio je dobar ili to tek nostalgija govori iz mene…


Dio ugođaja s koncerta provjerite i u našoj galeriji:


Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Seven Mouldy Figs

Seven Mouldy Figs je zagrebački tročlani alternativni rock bend koji smo već predstavili kao jednu od novih karika hrvatske alternativne glazbene scene. Ovaj put smo ...