Solo: Priča iz Ratova zvijezda

0
Share Button

Može li se potrošenim šarmom oživiti franšiza ili je i SOLO tek mužnja skupe krave u nadi za novcem fanova?!

I dok se cijeli internet pjenio oko činjenice kako SOLO nije zaradio ogromnu količinu love u prvom tjednu svoga otvaranja, rijetko je tko govori o samom filmu.
Da, naravno da se nije mogla očekivati neka velika zarada od filma koji je tako opskurno najavljivan i koji će privući tek okorjele SW fanove.

Zanimanje za ovaj film kod prosječnih gledatelja uvelike je umanjilo  eksplozivno i vrlo agresivno najavljivan nastavak Deadpoola zbog kojeg su kina samo tjedan, dva prije bila pretrpana.
Zbog te činjenice je Solo kasnio u Hrvatsku puni tjedan nakon američke premijere, ali mu niti to ovdje nije suviše pomoglo…

Ali, da se razumijemo, Solo nije loš film.
Naprotiv. Baš kao i protagonist mlađe verzije „legendarnog „ lika i sam film je šarmantan i zabavan.
U svakom slučaju gledljiv filmić u kojemu će uživati svi fanovi SW franšize … ukoliko nemaju suviše velika očekivanja.

Jer, s druge strane, Solo i ne nudi previše.
Pratimo svojevrsnu „origin story“ lika kojeg smo u poznali u originalnoj trilogiji kao već formiranu ličnost. I to u ovom slučaju bez nekakvog značajnog upliva, kako u sam lik tako i u Star Wars svijet.

Bez obzira koliko su se u samom filmu potrudili dočarati raznovrsnost SW svemira, sve je u konačnici nekako – mlako.
Nikako onako rigorozno, nabrajano i „važno“ kao u prethodnom SW spinoffu „Rouge One“. Bez neke izravne poruke i poante.
Baš kao i Rouge One, film se temelji na „lore“ aspektima, činjenicama i podacima oko lika Hana Soloa koje smo usput pokupili u originalnim filmovima.

Da, naravno da je ovo Disney -eva mužnja SW krave, ali čemu otkupiti kultnu franšizu ako ju nećeš eksploatirati?!
A većinu fanova ne brine činjenica eksploatacije, nego sam način.

Dali nam je potreban ovaj film?! Zar nam je potreban uopće i jedan?!
Naravno da nije. Ali to ne znači da ih ne želimo gledati.
Star Wars universe, mnogo je veći od 3 originalna nastavka.
Čak i ako na sekundu zaboravimo tupave prequele, taj svemir u sebi sadržava brojne stripove i knjige u kojima su fanovi nastavili graditi taj svijet.
Tu ne treba zaboraviti niti legendarne video igre, ali niti, ne bez razloga hvaljene animirane serije poput „Clone Wars” i „Rebels“…i dakako one …hm…druge…
A upravo Solo dokazuje kako su događaju opisani u njima itekako relevantni.

I dok se cijeli „Rouge One“ bazirao na logičkom ispravljanju slabe točke u scenariju originala, Solo se bazira na par rečenica i kultu ličnosti oko lika koji povezuje Star Wars svemir s nama – gledaocima.

Han Solo, zapravo je jedini pravi lik, od krvi i mesa na početku originalne sage. Jer teško da se možemo, odmah i sasvim poistovjetiti s malim seljakom iz pustinje koji sanja o životu van farme i letačkoj akademiji. Naivnom dečku koji nakon grozne i nasilne smrti rođaka s kojima je živio, prihvaća avanturu u koju polazi s ostarjelim vjerskim fanatikom i spašava svemirsku princezu.
Zvuči ne baš realistično – privlačno, zar ne?

Zato u najživotopisnijoj prčvarnici pustinjskoga planeta kojem vladaju Hut-ovi, crvolik mafijaši, pronalazimo šarmantnog zajebanta koji pristaje pomoći čudnom dvojcu. Ali tek toliko da si zarađenom lovom spasi kožu od maloprije spomenutih mafijaša.

Han je ciničan i sarkastičan. Neda se zajebavati, puca prvi i ne vjeruje u religijske mambo-jubo spike oko sile. Te neke davne religije iz vremena dok Luke se nije još niti rodio.

Han je ujedno i simpatičan s „chezy onelinerima“, nabrijanim egom , ali i samouvjeren s epskim svemirskim brodom koji obavi Kessel Run u manje od 12 parseksa, pa si vi mislite!

Ali Han Solo uz sebe ima i čupavog kopilota Chewbaccu, koji zapravo totalni odraz Hanove ličnosti.
Naizgled opasan i neobuzdan, ali zapravo drag i brižan kada mu se uspijete približiti.

U prvom filmu, New Hope, Han u priču ulazi tek kao plaćenik, ali iz nje izlazi kao netko tko svojom intervencijom spašava dan, da bi u sljedećim nastavcima od  neprilagođenog „half-witted, scruffy-looking Nerfherder-a“ postao blizak prijatelj i definitivno požrtvovani čuvar Luca Skywalkera i dostojni ljubavno-intelektualni partner ratoborne princeze.

Treba li nam dakle ishodišna priča o ovome omiljenim liku?  Svakako.
Solo je nešto što će definitivno svaki fan i poznavatelj franšize željeti pogledati.

U čemu je onda problem?!

Prvenstveno u osjećaju. Osjećaju koji je definitivno nekako…mlak.
Mladi Solo u sebi bi trebao posjedovati tek začetak te iskre, a šarm mu zastaje negdje na možda tek 45% onog Hana na kojeg smo navikli. Međutim, iako mlad i neiskusan, on je već totalno samouvjeren u sebe.
Priča mu ne dozvoljava plahost i naivnost, ne uspostavlja mu nekakav rast heroja od početnog klinca do izrastanja u onog samouvjerenog Hana kojeg znamo, poznajemo i volimo. Sve je nekako umjetno i sintetičko i već unaprijed servirano, toliko da se teško s njim možemo i poistovjetiti.

Iako nam film nudi uvid u to kako su se Han i Chewbacca sreli, kliknuli i postali dvojac koje povezuje međusobno povjerenje, pa nam pritom objašnjava kako su upravo upornost, luda samouvjerenost ali i razumna inteligencija, bile karte aduti koje su ovom liku od početka jamčile uspjeh vađenja iz kriznih situacija, njegov psihološki napredak nekako je i dalje linearan. Bez suviše oscilacija do samoga kraja.

Čak i zbližavanje Hana i Chewbacca nema neku logičku težinu, isprazno je i instantno kao i dobivanje njegova prezimena SOLO.

Tijekom priče, dakle Han ne postaje bolji ili drugačiji čovjek zbog peripetija koje mu život servira. Naprotiv, on je isti klinac kao i na početku, koje se razlikuje tek po par novih trikova pokupljenih usput.
I to je to. Film pleše linearno i igra na sigurno.
Nema tu suviše oscilacija, uzbuđenja ili moralnih dvojbi koje bi nam omele razgledavanje divno postavljenog ugođaja svemira SW franšize.
Gledamo gotovo generički „haist“ vestern – u svemiru.
Stari likovi su konstanta, neki noviji i suviše potrošna roba.
Na neke se tek naviknete i oni iščeznu, bez nekakvih suviše logičkih razloga, tek toliko da svojim prisustvom ne smetaju scenariju.

Film spašavaju tek klasično dobar (ali ne i po ničemu poseban) Woody Harrelson,. Zatim Paul Bettany, kao zavodljivi negativac kojeg je gušt gledati u kadru, ali koji i nije neka stvarna prijetnja.
I dakako tu je i Donald Glover kao Lando Calrissian.

Međutim sva pažnja, šarm i karizma koju Donald Glover investira u lik Landoa, postaje i pomalo naporna samom činjenicom da ne postoji nitko na drugoj strani vage da mu bude kontra teža.
Alden Ehrenreich kao Solo,  tek je list koji sa smiješkom plovi kamo ga već voda odnese, a Emilia Clarke, ponovo je nekako odsutna i glumi kao da nije na istom setu s ostalima.
Jednostavno, niti u ovom filmu “Mother of Dragons” ne obitava na istoj frekvenciji kao ostali.

Kako svaki SW film treba imati i simpatičnog robota (ili više njih) ovaj to nema. Ali ima robota.  L3-37 je sve samo ne simpatična. Iako bi trebala pronesti neku dublju poruku, naporna je, iritantna i totalno suvišna u priči osim kao još jedan „lore gimmick“ do te mjere da djeluje tek kao nasilna parodija na K-2SO kojeg je odlično „odglumio“ Alan Tudyk u „Rouge One“
bez obzira na brbljii feministički entuzijazam Phoebe Waller-Bridge, L3-37 je tek iritantni  Jar Jar Binks ovoga filma.

I malena lopta u obliku BB8 posjeduje ogroman šarm, dok L3-37 insinuira čak i na ljudsko-robotsku romansu (seks?!) uz izgled karamboliranog Yuga 45.

Ali ipak, Solo: Priča iz Ratova zvijezda nije loš film.
Ali nije niti dobar. Osjeća se sindrom previše babica i kilavog djeteta. Jer dok smo s jedne strane prekrcani forma i referencama ljudi koji dobro poznaju SW svemir, s druge strane sve je zakrpano s brda zdola, a toj finalnoj rošadi i uskakanju u tuđu stolicu, niti Ron Howard se očito nije najbolje snašao.

Film završava kao nešto što planira imati i pokoji nastavak, te pozicionira svoju radnju negdje između Clone Wars-a i Rebels-a…
Nadajmo se da ovaj film neće pokvariti planove oko slične priče o mladome (mlađemu) Obi One-u ili Boba Fettu…

Vidjeti ćemo već, ukoliko sila bude uz nas.


Share Button

About author

No comments

Preporučujemo:

Na obalama Jadranskoga mora

U Modernoj galeriji otvorena je međunarodna izložba koja nam predstavlja pejzažno slikarstvo između Italije i hrvatske, kao dvije države koje dijele Jadransko more Moderna galerija ...